Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine odlučio je danas, poput iskusne političke mašinerije, skratiti nam čekanje na službenu izbornu kampanju.
Predsjednica Mersiha Beširović, u ulozi koja više podsjeća na glasnogovornicu vladajuće koalicije nego na zaštitnicu radničkih prava, jasno je sugerirala: radnici možda nemaju veće plaće, ali zato imaju precizne upute za koga glasati.
Na današnjem predstavljanju za javnost, eufemistički nazvanom “predstavljanje ankete”, Beširović i njezini kolege prosvijetlili su nas rezultatima prema kojima trgovci, vjerojatno u pauzama između slaganja polica i preživljavanja inflacije, najviše sanjaju SDP i Našu stranku.
Impresivnih 49 posto potpore Trojci (od čega lavovski udio od 28 posto pripada SDP-u) govori da u bosanskohercegovačkim dućanima ne sjede radnici, nego vatreni aktivisti koji jedva čekaju provesti “slobodnu nedjelju” lijepeći plakate omiljenih ministara.
Naravno, ova “ljubav na prvi pogled” između kase i ormarića nije slučajna. Prisjetimo se samo dirljive scene sa prosvjeda u Sarajevu, gdje je glavnu riječ o „spasu neradne nedjelje“ vodio ni manje ni više nego Amir Hasičević, federalni ministar trgovine i član Naše stranke.
Ništa ne pokazuje “nezavisni sindikalni pokret” kao ni trenutak kada ministar drži govor na prosvjedu koji bi u teoriji trebao biti pritisak na tu istu vladu.
Umjesto da se bavi stvarnim problemima, Unija se bavi politikom. Postavlja se pitanje, ako Beširović i njegova ekipa toliko brinu o radnim pravima, zašto istu energiju nisu utrošili na novi Zakon o radu?
Taj famozni dokument koji se obećava više od godinu dana, a koji bi zapravo trebao regulirati radne odnose, prava i obveze.
Odgovor je jednostavan, lakše je provesti upitnu anketu nego natjerati partijske drugove da stvarno rade svoj posao.
Vrhunac cinizma ipak je Mersihino priznanje da su “radnici svjesni” da sada više vuku subotom i ponedjeljkom, da je bilo i otpuštanja, ali da je to “cijena slobodne nedjelje” koju oni, eto, rado prihvataju.
Divna logika, dobili ste nedjelju da se oporavite od stresa koji vam je ista mjera uzrokovala ostalih dana.
I činjenica da se trgovine polako pretvaraju u “dragstore” pa će radnici uskoro umjesto nedjeljom raditi u gluho doba noći.vjerojatno je riječ o sitnim slovima u koalicijskom sporazumu koje sindikat nije stigao pročitati zbog silnih anketa.
Kad jedan pretvoriti sindikalnu platformu u „politički termometar“ koji mjeri rejting stranaka, jasno je da radnici više nisu predmet zaštite, već statistika u predizbornom razdoblju.
Anketa, umjesto neutralnog alata, postaje instrument za kreiranje narativa u kojem je vlast nepogrešiva, a radnici sretni što uopće imaju priliku biti dio njihove statistike.
Danas smo naučili važnu lekciju iz modernih radnih odnosa, sindikati više ne pregovaraju o plaćama, nego o mandatima.
U tom okruženju radnik ne dobiva zaštitu, već selektivno interpretiranu istinu umotanu u celofan političkih kampanja.
Ostaje jedina dilema hoće li se na idućem saboru sindikata umjesto Statuta direktno čitati program SDP-a i Naše stranke?
Sudeći po današnjoj konferenciji za novinare, taj su papir davno potpisali.
Iz ove fascinantne ankete javnost bi trebala zaključiti nevjerojatan sociološki fenomen, čini se da nema trgovca ni trgovca u Federaciji BiH koji dok tipka na kasi ne pjevuši hvalospjeve SDP-a ili Naše stranke.
Stječe se dojam da su naša tržišta zapravo postala baza “progresivnih snaga”, gdje se umjesto promjena distribuira optimizam Trojke.
Gotovo je dirljivo povjerovati u tu sliku idiličnog jedinstva u kojem deseci tisuća radnika, unatoč različitim životnim sudbinama, svi kao jedan kliču istoj političkoj agendi koju im je Mersiha servirala uz jutarnju kavu.
Teško se oteti dojmu da su Beširović i njene kolege ovom anketom htjeli poručiti da među trgovcima postoji apsolutni konsenzus, kao da su svi, od Neuma do Odžaka, kolektivno doživjeli prosvjetljenje i shvatili da njihova sreća ovisi isključivo o SDP-ovim obećanjima i “estetici” naše stranke, a ne o kvalitetnom Zakonu o radu koji će im omogućiti dostojanstven život, rad i život. u konačnici sloboda.