Nidžara Ahmetašević o bolesnoj majci i liječenju na KCUS-u: Nema sapuna, pušilo se u klinici, tukli se, dolazila i policija

Novinarka Nidžara Ahmetašević objavila je na društvenim mrežama, kako je rekla, horor kroz koji je prošla dok je prošle nedjelje (25. januara) sa svojom bolesnom majkom satima čekala zdravstvenu njegu na Klinici za endokrinologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

O iskustvu koje, kako je dodala, ne bi poželjela doživjeti ni najgorem neprijatelju, Nidžara je govorila u razgovoru s novinarom portala Faktor.

Problemi su, kaže, počeli prošlog tjedna u Ambulanti u ulici Čekaluša u Sarajevu, gdje je obiteljski liječnik njezinoj majci, koja je srčani bolesnik, astmatičar, ima tumor na mozgu, dijabetes, visoki tlak…, telefonom dao pogrešnu dijagnozu.

– Liječnik joj je dao lijekove koji su svi pogrešni, od kojih neke zbog drugih terapija uopće ne smije uzimati. No obiteljska liječnica je infuziju počela tek nakon sedam dana, kad je moja majka dobila trbušnu gripu, a to se dogodilo nakon što sam otišla u ambulantu i zaprijetila joj da ću je tužiti.

Tada je mama već bila dehidrirana, gubila je svijest i jedva je ikoga prepoznavala. Na kraju je dobila intravenoznu injekciju, ali prošlog vikenda, a znamo da liječnici još uvijek rade te dane, nitko je nije nazvao da je pita kako je. Krenuo sam joj dati hranu, ali je onda izgubila svijest – počinje Ahmetašević priču o svojoj borbi sa zdravstvenim sustavom.

Odmah je pozvala hitnu pomoć koja je brzo stigla. Kaže da ljekarski tim nije mogao vjerovati u kakvom je stanju njena majka, te su je odmah prevezli na Kliniku urgentne medicine (KUM) KCUS-a, gdje je također brzo stigla.

– Zapravo, ne mogu se žaliti na KUM, mogu samo konstatirati da je nedostojno čovjeka kako ta klinika izgleda 2026. godine – dodaje Ahmetašević.

On kaže da je horor, koji je na KCUS-u trajao pet-šest sati, počeo prošle nedjelje iza podneva.

– Strašno je, da ti ljudi ne mogu kupiti wc papir i sapun u WC-u, deku, nosila za pacijenta, sve morate donijeti od kuće, a imaju službena vozila, kamere na svakom koraku koje vas ilegalno snimaju. Šest sati sam gledao sudbine ljudi u KCUS-u, koje su bile sve gore i gore, uključujući i djevojčicu kojoj je dijagnosticirano upalu slijepog crijeva, koju su roditelji sedam sati vozili s jedne na drugu kliniku i kojoj niko ništa ne daje – kaže Ahmetašević.

Nakon višesatnog čekanja na KUM-u, Nidžara kaže da je majka prebačena tamo gdje je i trebala biti – na Kliniku za endokrinologiju i dijabetes.

– Poslali su me s KUM-a da joj odnesem osnovne stvari i terapiju, jer majka pije 21 lijek. Došao sam do vrata Klinike, pozvonio, pokucao, nitko nije otvorio, ali izvana sam vidio da su unutra sestre. Mislio sam da me možda ne čuju. U tom sam trenutku vidio druga vrata koja su bila otvorena. Ušao sam, vidio sam mamu, ali sam mislio da prvo nazovem sestre. Zatekao sam ih u zadimljenoj prostoriji, u vrlo ležernoj atmosferi, zajedno s dežurnim liječnikom. Soba, kao i cijeli hodnik Klinike, mirisali su na duhan.

U trenutku kad sam došao jedna sestra je pušila, ali vjerujem da ih je više, jer je sve mirisalo na duhan. Zamolio sam ih da ugase cigaru, jer mi je nepojmljivo da se puši u klinici gdje leže teški pacijenti. Medicinska sestra je odbila i nastavila pušiti. Pokušao sam joj objasniti stvari koje se tiču ​​moje majke, ona mi je grubo odgovorila sa – “čekaj”, nakon čega su nastavile razgovor u četiri oka – prisjeća se Ahmetašević.

Dodaje kako je sestri, koja je nastavila pušiti, pokušala objasniti da je zakonom zabranjeno pušenje u bolnici, nakon čega joj se liječnica obratila riječima – “što nju briga i tko je ona da odlučuje što će tko raditi u njenoj bolnici”.

– Doktorica je izašla iz sobe, a sestra je počela vikati na mene. Inzistirao sam da mi obojica daju svoje ime i prezime, što su odbili. U tom trenutku ljudi su počeli izlaziti iz soba. U hodniku su bila dva muškarca od kojih mi je jedan prišao. Oboje su pušili. Predstavio mi se kao osiguranje, na što sam odmah posumnjao jer nije bio u uniformi. Krenuo je na mene. Medicinska sestra i liječnik bili su tamo, ali nisu učinili ništa da ga pokušaju zaustaviti. Nije me dirao, ali je pokušao – kaže Ahmetašević.

Dok je muškarac vikao na nju, dotrčale su i sestre s drugih odjela, kaže Nidžara.

– Našli su me u jako lošem stanju, sjedio sam na podu, nisam imao snage. Sestra s tog odjela nastavila je vikati na mene, dok se doktorica ponašala kao da je cijela situacija ne zanima. U cijelom tom kaosu niti jednom me nitko od njih nije pitao za ime moje majke, niti je uzeo njezin lijek koji sam imao sa sobom. U strahu da me čovjek, koji je u međuvremenu otišao u sestrinsku sobu, opet ne napadne, pozvala sam policiju i bolničko osiguranje – kaže Ahmetašević i dodaje da je sve što se tog dana dešavalo snimila.

– Imam audio zapis, jer sam shvatio, a imam i iskustvo od ranije, kao novinar, da je to zapravo naša zaštita i to bi svi građani trebali znati. To je javna zdravstvena ustanova i mi na to imamo zakonsko pravo – ističe Ahmetašević.

U kliniku su ubrzo stigli i pripadnici bolničkog osiguranja koji su, prema riječima Ahmetaševića, prvo razgovarali sa sestrom u sestrinskoj sobi, a potom izašli i insistirali da kaže svoje ime i prezime.

– Nisu me ni pitali jesam li dobro, čovjek mi je odmah počeo prijetiti lažno citirajući Kazneni zakon i članak 340. koji ne postoji, a po kojem tvrdi da ću ja kazneno odgovarati jer sve snimam. Dovoljno sam obrazovan da znam da se ne radi o krivičnom djelu, već o internom pravilniku institucije koji nije ni po zakonu – kaže Ahmetašević.

Kaže da je uporno molila medicinsko osoblje da je puste majci ili da joj popiju lijekove.

– U tom trenutku na hodnik ponovno izlazi medicinska sestra koju sam zatekla kako puši u sobi i počinje vikati na mene. Bezobrazno je pitala za maminu terapiju, ali joj nisam dao.

Nakon svega u kliniku je stigla i policija.

– Policiji su priznali da su unutra pušili, čak nisu ni negirali napad na mene. U cijelom tom haosu jedinu podršku imala sam od policije koja me nije napuštala sve do trenutka mog odlaska sa KCUS-a. Odveli su me u WC da se operem i zajedno sa mnom ušli u sobu moje majke. Cijelo vrijeme su stajali uz mene, jer su vidjeli da me čovjek koji je vikao na mene slikao. Ponovo sam u prisustvu policije tražio ime doktora, koji je to opet odbio i nastavio da me napada – kaže Ahmetašević.

Kaže da je lijekove za majku uspjela predati medicinskom osoblju, nakon čega je oko 18 sati napustila KCUS.

– Došao sam kući i u 21 sat nazvao majku. Bila je pri svijesti, ali je teško govorila. Rekla mi je da je gladna. Sljedećeg jutra, kad sam došao kod nje, pacijenti u sobi potvrdili su mi da joj ne daju jesti. Hranile su je žene koje su bile s njom u sobi.

Ahmetašević kaže da je već u nedjelju navečer kada je došla kući, privatno preko prijateljice, pokušala stupiti u kontakt s generalnom direktoricom KCUS-a prim. Izv. dr.sc. Alena Pilava, ali bez uspjeha.

– Ne znam koliko sam puta od ponedjeljka zvao ravnatelja. Njegova ljubazna tajnica mi je pokušala izaći u susret, ali sam stalno dobivao odgovor da – Pilav nema vremena. Tada mi je tajnica rekla da bi bilo najbolje da nazovem u utorak ujutro u osam sati, što sam i učinio, ali direktor opet nije imao vremena, nakon čega je predloženo da nazovem u devet, nakon čega sam shvatio da je moj trud uzaludan. U međuvremenu sam na mail ustanove uputio pritužbu direktorici Pilav, Liječničkoj komori, Instituciji ombudsmena za ljudska prava – ističe Ahmetašević.

Kaže da ovih dana komunicira samo s predstojnicom Klinike za endokrinologiju prof.dr.sc. Amelom Dizdarević-Bostandžić.

– Svaki put se javi na telefon i kaže mi kako je mama. Rekla mi je da će protiv osoblja biti poduzete mjere. Ne znam hoće li se to dogoditi, hoće li odgovarati i snositi posljedice, ali ono što znam je da nitko ne zaslužuje takav tretman u ovoj zemlji. Nije bitno da li je to moja majka, jer ja sam tu da se borim za nju dok je ona živa, ali u ovoj zemlji ima toliko ljudi koji nemaju nikoga, nemaju snage i boje se progovoriti i suprotstaviti se nečemu što ne valja – kazao je Ahmetašević.

U JU Dom zdravlja KS kažu da je svaki doktor u ordinaciji svojim stručnim znanjem, diplomom, etikom i Hipokratovom zakletvom odgovoran za liječenje svog pacijenta.

– Ukoliko postoje sumnje da je prilikom liječenja majke novinarke Nidžare Ahmetašević u bilo kojem segmentu prekršen Kodeks medicinske etike i deontologije, Etičko povjerenstvo Doma zdravlja Doma zdravlja KS, na osnovu dostavljene dokumentacije i relevantnih podataka, razmatra takve slučajeve i na osnovu stručne procjene donijet će odgovarajuće mjere – navodi se u odgovoru u Domu zdravlja Doma zdravlja KS.

Pitali smo i šta menadžment KCUS-a kaže na navode novinarke Nidžare Ahmetašević.

Upit smo pisanim putem proslijedili na e-mail u srijedu, 28. siječnja, no odgovor iz Kliničkog centra nije stigao prije objave teksta.

Ukoliko KCUS odgovori na naša pitanja, odnosno ono što navode naši sagovornici, Faktor će ih naknadno objaviti.