“Nije bez razloga”, “Ne opravdavam, ali…”: Komentari na društvenim mrežama nakon ubojstava i dalje prolaze nekažnjeno

Nedavni slučajevi femicida u Bosni i Hercegovini, osim što su otvorili razna pitanja – pitanje sigurnosti, nezaštićenosti žena, nepoštivanja zakona, mjera policijskog sata, nošenja službenih pištolja, nesposobnosti policije, nemoći pravosuđa – izbacili su na površinu sav jad, sramotu i zlobu ljudi koji javno na društvenim mrežama, pod punim imenom i prezimenom, opravdavaju ubojstvo.

“Nije bez razloga”, “zaslužila je”, “mora da ga je prevarila”, “toliko im treba”, “o čemu su mislili”, “Ne opravdavam femicid, ali…” samo su neki od komentara.

Tamo se ubojica, po starom poznatom običaju, pravda da je bio “fin momak”, “tišan”, “zovi komšije”.

Uz sipanje soli na krvavu ranu obitelji, iako pogođenih strašnom tragedijom, dodatnu sol sipa i činjenica da ovakvi komentari i osobe koje ih pišu nisu ni na koji način kažnjene i sankcionirane.

Da ima pravde, ali prije svega pravog zakona, te bi osobe bile kažnjene za govor mržnje, poticanje i poticanje na nasilje, u ovom slučaju najgori oblik – ubojstvo, fecidida.

Kada su u pitanju ovi slučajevi, koji u BiH još uvijek nisu u potpunosti zakonski definirani, policijske agencije postupaju pod nadzorom tužiteljstava u čijoj je nadležnosti kvalifikacija djela, dok su kazne u nadležnosti sudova. No, to ne znači da vam policija ne može “staviti lisice” zbog ugrožavanja nečije sigurnosti na internetu ili drugih oblika kriminala u online svijetu, a po nalogu nadležnog tužiteljstva.

Prijetnje, uvrede i govor mržnje na društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini donedavno nisu bili podložni gotovo nikakvim zakonskim okvirima i pravilima. Danas se slučajevi tehnološkog kriminala istražuju, ali još uvijek u nedostatnoj mjeri.

Pozitivno je što građani sve češće policiji prijavljuju kontroverzne, uvredljive i opasne sadržaje na društvenim mrežama i internetu, što pomaže policiji i istražnim tijelima da postupaju sukladno zakonu.

Članak 183. Kaznenog zakona Federacije BiH kaže: “tko prijetnjom teškom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo te osobe ugrozi sigurnost neke osobe ili na taj način uznemiri građane, kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci”.

No, unatoč prijavama, u BiH uglavnom sve ostaje mrtvo slovo na papiru. Pokazuju primjerima iz prakse.

Poseban problem je što kažnjavanje komentara na Facebooku nije jedinstveno u cijeloj BiH, Federaciji, kantonima, pa čak ni u gradovima.

Primjerice, u Kaknju se kažnjavaju komentari na društvenim mrežama. Policija izdaje prekršajne naloge za vrijeđanje, prijetnje i govor mržnje, što može rezultirati kaznom od 300 KM.

Ključne su informacije o kaznama za komentare na društvenim mrežama.

Komentari koji uključuju prijetnje, uvrede ili govor mržnje mogu dovesti do prekršajnih naloga. U nekim slučajevima za teže prijetnje predviđene su zatvorske kazne do 30 dana. Vrste kažnjivih komentara su: vrijeđanje na nacionalnoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, prijetnje i širenje mržnje, poticanje na nasilje.

Cilj, koji uključuje Facebook i Instagram, sadrži pravila protiv poticanja na nasilje, govora mržnje temeljenog na spolu i rodu te veličanja ili opravdavanja nasilnih radnji. Takvi se komentari često brišu, a korisnici mogu dobiti upozorenja, suspenziju ili trajnu zabranu računa. Ali također se češće događa da ako prijavite vrlo uvredljiv komentar, od Mete dobijete obavijest da “komentar ne krši standarde zajednice”. Dakle, pod krinkom “slobode govora” može svatko pisati što god hoće, anonimno ili pod punim imenom i prezimenom, i neće biti kažnjen. Ni po “svjetskim” zakonima, ni online, u virtualnom svijetu.

Dok svaka objava na društvenim mrežama ili medijima otvara vrata istragama, za dokazivanje autentičnosti tih objava u pravilu je potrebna informatička ekspertiza za dokazivanje kaznenog djela.

– Što se tiče objava na internetu, kao oblika saznanja, izvora informacija, sve se redovito prate. Svaka izjava na ulici, svaki komentar na portalima, objava na društvenim mrežama može poslužiti kao izvor saznanja tijekom istrage. To je dovoljno da tužitelj pokrene istragu, uključi policijske agencije i izda nalog za vještačenje. Međutim, dovodi se u pitanje zakonitost dokaza. U tim slučajevima morate imati odgovarajući nalog tužiteljstva i suda jer se radi o kršenju ljudskih prava.

S tim u vezi mora se osigurati međunarodna pravna pomoć, jer ako vi kao tužitelj tvrdite da sam ja na nekom profilu prijetio ugrožavanjem nečije sigurnosti, a ja u startu kažem da to nije tako, vi to možete koristiti kao izvor saznanja i onda uz pomoć drugih dokaza dokazati da sam ja to učinio. Ako želite pravnu presudu, morate imati kristalno jasne dokaze, što znači da se trebate obratiti Facebooku, Googleu ili nekom drugom vlasniku određene platforme kako biste imali konkretan dokaz ko je autor pojedine objave, jesu li njegov račun, profil i slično autentični – rekao je advokat Ifet Feraget.

Prošle su skoro tri godine od stravičnog ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu. Nizamu je 11. kolovoza 2023. godine suprug oteo iz kuće njezine tetke, zajedno s bebom, odvukao u vikendicu, gdje ju je tukao, mučio i na kraju ubio. Sve dok je beba plakala na podu. Da tragedija bude veća, ako je to uopće moguće, monstrum je sve to uživo prenosio na društvenim mrežama. Snimanje je trajalo dva sata. Dok se dio javnosti pitao gdje je policija, drugi su gledali, a neki i navijali. Nakon ubojstava, monstrum je ostavio bebu i odvezao se u centar grada gdje je nastavio svoj ubilački pohod.

Sulejmanović je ubio Džengiza i Denisa Ondera, a u njegovom suludom pohodu na Gradačac ranjene su tri osobe, među njima i jedan policajac.

U automobilu je dva puta pucao u Denisa, a nakon toga pronašao je i njegovog oca Džingisa Ondera, te je u njihovoj kući ustrijelio Džingisovu suprugu Harisu Onder i teško je ranio.

Ono što je zgrozilo javnost je veliki broj komentara na društvenim mrežama ljudi koji otvoreno podržavaju ovo stravično ubojstvo.

Tada je policija Tuzlanskog kantona pozvala građane da im na FB pošalju sve komentare koji podržavaju ubicu, opravdavaju ubistvo i govore gnusne stvari protiv žrtve, njegove supruge, majke.

Zanimalo nas je da li je neko od tada kažnjen, pa smo prvo kontaktirali MUP Tuzlanskog kantona, kako bi nas uputili na Tužilaštvo.

– Jedan od segmenata istrage Tužiteljstva i Odjela kriminalističke policije MUP-a Republike Turske vezano za brutalno ubojstvo Nizame Hećimović odnosio se na provjeru ima li u komentarima korisnika društvenih mreža elemenata kaznenog djela, odnosno poticanja ili pomaganja Sulejmanoviću u ubojstvu.

Postupajući tužitelj i policijski istražitelji izvršili su detaljnu provjeru i analizu spornih komentara. Utvrđeno je da u njima nema elemenata kaznenog djela, odnosno poticanja ili pomaganja u počinjenju kaznenog djela. U komentarima na društvenim mrežama, Tužiteljstvo nije utvrdilo ničiju krivičnu odgovornost, odnosno elemente poticanja ili pomaganja Sulejmanoviću na počinjenje kaznenog djela.

Drugi oblici eventualnog sankcioniranja ovakvog ponašanja, odnosno komentiranja na društvenim mrežama, osim utvrđivanja kaznene odgovornosti, nisu u nadležnosti tužiteljstva – kazali su za Faktor iz Tužiteljstva Tuzlanskog kantona.

Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH upozorila je da općinske odluke kojima se policija ovlašćuje za sankcioniranje vrijeđanja i uznemiravanja na društvenim mrežama moraju biti usklađene s Ustavom BiH, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i zakonima više razine vlasti.

Kako navode, neprecizne i široko postavljene odredbe mogu dovesti do narušavanja slobode izražavanja i pravne sigurnosti građana.

Ovo upozorenje uslijedilo je nakon što je objavljeno da je Policijska postaja Kakanj u protekloj godini izdala 11 prekršajnih naloga zbog slučajeva vrijeđanja, prijetnji i govora mržnje na društvenim mrežama, a temeljem općinske Odluke o javnom redu i miru, koja policiji daje takve ovlasti.

Iz Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH poručuju da govor mržnje treba sankcionirati, ali da je ključno jasno odrediti ko i na koji način određuje razliku između govora mržnje i izražavanja mišljenja.

Dodali su da, da bi odluka o javnom redu i miru bila prihvatljiva s aspekta zaštite ljudskih prava, mora biti u skladu s Ustavom BiH, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Zakonom o zaštiti od klevete Federacije BiH.

Kako su pojasnili, ako se odredbe koje se odnose na “uznemiravanje putem portala i društvenih mreža” primjenjuju na izražavanje mišljenja na internetu bez jasnog pravnog okvira, lokalne vlasti se dovode u situaciju da uređuju područja koja su već uređena višim zakonima, što može predstavljati kršenje načela zakonitosti, pravne sigurnosti i hijerarhije pravnih akata.

Pučki pravobranitelji također ističu kako je važno da formulacija u takvim aktima bude precizna i nedvosmislena, s obzirom na to da već postoje pravni mehanizmi, uključujući građanske tužbe za klevetu ili kaznene postupke u slučajevima poticanja na mržnju.

Podsjetimo, po uzoru na Kakanj, ministar prostornog uređenja Srednjobosanskog kantona Amir Šečibović najavio je da bi i Bugojno moglo donijeti sličnu odluku o javnom redu i miru, kojom bi se policiji omogućilo kažnjavanje vrijeđanja i uznemiravanja putem društvenih mreža.

Psiholozi smatraju da ovakvim gnusnim komentarima na račun žrtava, kada se susreću s opravdanjima ili umanjivanjem femicida, obitelji doživljavaju dodatnu bol.

– Kad se nasilje dodatno “opravdava” kroz komentare, to znači novo, sekundarno ozljeđivanje rane obiteljima žrtava, kao da se reafirmira bol i negira vrijednost izgubljenog života. Takvi narativi ne ostaju samo na internetu. Oni oblikuju društvenu klimu u kojoj se nasilje normalizira i prešutno podržava.

Ne bih rekao da smo dotakli dno, ali nalazimo se na mjestu gdje je potrebna jasna granica: odgovornost u govoru, više empatije i nulta tolerancija na opravdavanje nasilja. Svaki put kada odlučimo ne sudjelovati u takvom diskursu, već ga imenujemo i zaustavimo, činimo mali, ali važan pomak – kaže za Faktor gestalt Dragana Macar, gestalt psiholog i psihoterapeut iz Health Contacta.

Internet je, dodaje, preplavljen negativnim komentarima na sve moguće teme. Važno je primijetiti koliko toga izlazi iz ljudi nekontrolirano i bez osjećaja da ono što napišu drugom čovjeku, da će to netko pročitati, da bi taj otrov mogao nekoga i otrovati. Najbolje je ne čitati takve komentare, ili barem imati na umu da takvi komentari ne govore ni o kome drugom osim o osobi koja ih piše, o njenoj nevaspitanosti, ogorčenosti, nemoći i višku slobodnog vremena.