Bosna i Hercegovina želi pristupiti NATO– u. Međutim, ulazak u Savez prijeti neuspjehom zbog jedne naizgled očite stvari: svi vojni objekti u zemlji moraju biti u državnom vlasništvu. Od ukupno 63 lokacije, njih 23 nalaze se na području Republike Srpske – a vlasti tog entiteta odbijaju ih prenijeti na državu. To nije problem samo za Bosnu i Hercegovinu, već i sigurnosni i politički rizik za cijelu Europu.
O tome u svom posljednjem broju izvještava njemački časopis Loyal, stručni časopis za sigurnosnu i obrambenu politiku. Prvenstveno ga čitaju pripadnici Bundeswehra, rezervisti, političari i stručnjaci za sigurnost. Riječ je o publikaciji koja ima stabilnu i utjecajnu publiku unutar vojnih i političkih struktura Njemačke. Naklada časopisa je 125.000 primjeraka, što ga čini jednim od najvažnijih specijaliziranih sigurnosno-političkih izdanja u Njemačkoj.
Kako se navodi u tekstu, državna imovina u Bosni i Hercegovini obuhvaća nešto više od 53 posto teritorija države, uključujući 2,7 milijuna hektara šuma, pašnjaka, rijeka, kao i brojne vojne objekte. Onaj tko kontrolira te resurse zapravo ima moć u državi. Bosna i Hercegovina je među najšumovitijim zemljama u Europi – 46 posto teritorija je pod šumom. Izvoz drva donosi gotovo 100 milijuna američkih dolara godišnje, ali slučajevi korupcije u šumarstvu pokazuju koliko je sustav osjetljiv na kriminalne strukture. Slično je i drugim prirodnim bogatstvima: boksitima u Hercegovini, nalazištima ugljena u središnjoj Bosni, izvorima mineralne vode u cijeloj zemlji. Više puta su otkriveni slučajevi u kojima su lokalni političari davali koncesije bez transparentnih procedura. Tko kontrolira rijeke, kontrolira i hidroelektrane – a time i značajan dio energetskog sektora.
Većina spornih objekata nalazi se u RS
Državnom imovinom smatraju se i 63 vojne lokacije diljem zemlje koja je administrativno podijeljena na Federaciju BiH, Republiku Srpsku i Distrikt Brčko. Većina spornih objekata nalazi se u Republici Srpskoj. Vlasti tog entiteta odbijaju prenijeti 23 vojna objekta na državnu razinu. Među njima su vojarna Kozara u Banjoj Luci – često mjesto službenih ceremonija – kao i vojna zračna luka Mahovljani u blizini Banje Luke.
Akcijski plan za članstvo iz 2010. godine, koji je trebao otvoriti put Bosne i Hercegovine u NATO, posebno nalaže da se sve 63 lokacije uknjiže kao državno vlasništvo. Međutim, pitanje vlasništva nad državnom imovinom do danas nije riješeno – i pretvorilo se u jedan od najvećih političkih i institucionalnih sukoba u zemlji, daleko izvan okvira NATO integracija.
Sadašnja situacija naslijeđe je Daytonskog mirovnog sporazuma, potpisanog prije više od 30 godina nakon genocida nad Bošnjacima – koji su počinili pripadnici Vojske i MUP-a Republike Srpske. Dayton je okončao rat i stvorio državu u kojoj tri naroda trebaju živjeti zajedno. Visoki predstavnik međunarodne zajednice više puta je pokušao posredovati, ali bez dugotrajnog uspjeha. Nakon Daytona fokus međunarodne zajednice bio je na reformama policije i pravosuđa, dok je pitanje državne imovine zanemareno. Taj propust sada ima ozbiljne sigurnosno-političke posljedice.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u nekoliko presuda utvrdio da imovina pripada državi. Posebno su značajne odluke iz 2007. i 2012. godine kojima su poništeni zakoni Republike Srpske koji su predviđali prijenos državne imovine na taj entitet. Politički vrh Republike Srpske, predvođen nacionalistom Miloradom Dodikom, godinama je ignorirao te presude, stvarajući opasan presedan koji ruši autoritet državnih institucija i dovodi u pitanje vladavinu prava. U međuvremenu je Dodik smijenjen i šest godina mu je zabranjeno obavljanje javnih dužnosti.
Pitanje državne imovine na prvi pogled izgleda tehničko, ali ima dalekosežne posljedice za cijelu Europu. U suštini, radi se o tome hoće li Bosna i Hercegovina ostati suverena država ili će pasti pod jači utjecaj vanjskih aktera poput Srbije i Rusije. Beogradu i Moskvi je u interesu posredno kroz vlasničke strukture osigurati vojni utjecaj u Republici Srpskoj i time ojačati svoj utjecaj u jugoistočnoj Europi.
Pitanje od izuzetne važnosti
Za Njemačku, NATO i Europsku uniju ovo je pitanje iznimno važno. Njemačka je jedan od ključnih partnera Bosne i Hercegovine – politički, ekonomski i vojno. Njemačke tvrtke ulažu u energetiku, telekomunikacije i infrastrukturu. Bundeswehr predstavlja važan dio europske sigurnosne prisutnosti u zemlji. Ako državna imovina izmakne državnoj kontroli i padne u ruke ruskih aktera, njemački interesi – ekonomski, sigurnosni i geopolitički – bili bi izravno pogođeni.
Na europskoj razini ovo pitanje postaje test vjerodostojnosti pravne države i politike proširenja EU. Država koja ne može centralno upravljati vlastitom imovinom ne ispunjava osnovne kriterije za članstvo. Dok se ne riješi imovinsko pitanje, blokiran je ne samo put prema NATO-u, već i proces pristupanja Europskoj uniji, koji je službeno otvoren u ožujku 2024. godine.
Postoji i geostrateška dimenzija: Bosna i Hercegovina udaljena je samo jedan sat leta od Münchena. Svaka destabilizacija imala bi neposredne posljedice na europsku sigurnost – kroz potencijalne migracijske tokove, ruski utjecaj ili kineska ulaganja u kritičnu infrastrukturu.
Rusija na Balkanu ne djeluje samo kroz ekonomske veze, već i kroz “mwkw moć”: naglašava zajednički pravoslavni identitet i potiče antizapadne narative. Pitanja poput državne imovine emocionaliziraju se i politiziraju kako bi se produbili sukobi. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju duboke podjele: u Republici Srpskoj dominira protivljenje NATO-u i simpatije prema Rusiji, dok su Bošnjaci i Hrvati većinom za euroatlantske integracije.
NATO je uznemiren. Zamjenica glavnog tajnika NATO-a Radmila Šekerinska izjavila je:
– Nećemo dopustiti sigurnosni vakuum. Pozivamo sve strane na konstruktivno djelovanje, poštivanje vladavine prava – uključujući i najnoviju presudu bivšem predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku – i nastavak reformskog kursa zemlje.
Bosna i Hercegovina mora ubrzati svoje reformske programe
Šekerinska je istaknula i važnost misije EUFOR-a Althea koju vodi Europska unija, au kojoj Njemačka ima značajnu ulogu. Bosna i Hercegovina mora ubrzati svoje reformske programe – u interesu vlastite zemlje i Europe. Fragmentacija državne imovine ili preuzimanje vojnih i strateških resursa od strane ruskih, srpskih ili kineskih aktera ugrozilo bi sigurnosne i gospodarske interese Europe.
Upozoravajući primjer prikrivenog utjecaja je rusko-srpski “Humanitarni centar” u Nišu, koji je službeno zadužen za civilnu zaštitu. Bugarska, članica NATO-a, upozorila je još 2019. da bi centar mogao poslužiti kao ruska vojna baza. Europska unija tražila je od Srbije transparentnost u pogledu njegovih aktivnosti. Osobito je sporno rusko inzistiranje na diplomatskom statusu i imunitetu – obrazac koji se može vidjeti u cijeloj regiji: Rusija održava zapadni Balkan u stanju “kontrolirane nestabilnosti” kako bi usporila integraciju u EU i NATO.
Danas su gotovo sve zemlje Balkana članice NATO-a – osim Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova. Time se stvara sigurnosno osjetljiv koridor neposredno izvan granica Unije. Sve dok postoji ovaj jaz, zapadni Balkan ostaje potencijalno krizno područje s neposrednim posljedicama na stabilnost jugoistočne Europe i sigurnost europskih članica NATO-a.
Drugi odlučujući faktor je unutarnja politička situacija u Bosni i Hercegovini. Korupcija je raširena u oba entiteta. Daljnje usitnjavanje državne imovine pogoršalo bi situaciju – uz ozbiljne ekonomske štete i dodatno slabljenje institucija. Primjeri iz sektora šumarstva i hidroenergije pokazuju koliko je sustav podložan zloporabama: netransparentnost i nestanak javnih sredstava. “Meki” utjecaj u Bosni i Hercegovini nailazi na slabu vlast – i proizvodi ozbiljne posljedice.
Bez rješavanja pitanja državne imovine rizik od destabilizacije raste tik uz vanjsku granicu Europske unije. Spor oko državne imovine u Bosni i Hercegovini nije unutarnji administrativni problem, već test europske sigurnosne arhitekture. Iako pitanje vlasništva može zvučati banalno, ono u stvarnosti odlučuje o opstanku države i utječe na stabilnost cijele regije, piše magazin Loyal.