Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti na mjestu stradanja u ulici Ferhadija danas je obilježena 34. godišnjica ubistva 26 Sarajlija, ubijenih u redu za kruh tijekom opsade grada 1992. godine.
Masakr u tadašnjoj ulici Vase Miskina, današnjoj Ferhadiji, dogodio se krajem maja 1992. godine, u vrijeme kada je Sarajevo već bilo pod opsadom i svakodnevnom neizvjesnošću. Građani okupljeni u redu za kruh postali su meta napada u kojem je 26 ubijeno, a više od stotinu ranjeno.
Taj događaj ostao je jedna od prvih većih civilnih žrtava koja je snažno odjeknula izvan granica Bosne i Hercegovine, skrenuvši pozornost međunarodne javnosti na položaj stanovnika opkoljenog grada.
Prisutnima se obratila Naida Hota-Muminović, ministrica obrazovanja u Vladi KS, koja je istakla važnost očuvanja kulture sjećanja.
– Poginuli tog dana nisu izgubili živote slučajno, već su ubijeni tijekom opsade grada dok su pokušavali osigurati osnovne životne namirnice za svoje obitelji – rekla je Hota-Muminović.
Kazala je da sjećanje ne treba služiti samo kao tuga, već i kao opomena, ali i kao snaga da se Sarajevo njeguje kao grad različitosti i slobode.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić također se obratio, ali posebno mladim generacijama.
– Većina vas je jako mlada, ne sjećate se tog dana. Netko se sjeća. Bio je ovo dan, lijep, topao i sunčan. Zar nije ispravno da se čovjek zakune na ovom mjestu na ovaj dan? Iako, najradije bih opsovao. Je li ovo bila borba za vlast? Je li ovo bila borba za vlast? Ili je ovo bila borba za opstanak – naglasio je Komšić.
Uz brojne građane, počast su odali i predstavnici svih razina vlasti u BiH i udruga, te članovi obitelji stradalih.
Više od tri desetljeća kasnije, ovakve obljetnice ostaju podsjetnik na ljudske gubitke iza statistike i odgovornost da se kroz činjenice, sjećanje i poštovanje prema žrtvama sačuva iskustvo opsade Sarajeva.
Tog dana, dok su čekali u redu za hljeb, Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Čeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdullah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.
Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u povijesti modernog ratovanja i najduža opsada glavnog grada ikada. Trajala je ukupno 44 mjeseca ili 1425 dana, od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996., što je tri puta duže od opsade Staljingrada u Drugom svjetskom ratu.
Na Sarajevo je u prosjeku dnevno ispaljeno 329 projektila, dok je na grad ukupno ispaljeno oko 50.000 tona topničkih projektila. Ove brojke same po sebi pokazuju svu strahotu ratnih razaranja Sarajeva tijekom opsade.
Tijekom opsade stradao je 11.541 građanin Sarajeva, među kojima 1.601 dijete.
Zbog teroriziranja civila tijekom opsade Sarajeva u razdoblju od 1992. do 1995., Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove osudio je, između ostalih, na doživotni zatvor ratnog zapovjednika Vojske Republike Srpske Ratka Mladića i ratnog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića.
Zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislava Galića Haški tribunal osudio je na doživotni zatvor zbog opsade Sarajeva, a osuđeni su i Dragomir Milošević i Momčilo Perišić, također visoki časnici VRS-a.