Kroz Hematoonkološki odjel Pedijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) godišnje prođe između 50 i 60 djece s različitim dijagnozama, od kojih desetoro treba transplantaciju koštane srži.
Nisu svi onkološki pacijenti tu, ima i djece sa hematološkim zdravstvenim problemima koji u suštini nisu maligni, ali ponekad i njima treba transplantacija, kaže dr. Lejla Hodžić-Pilav, spec. pedijatar, subspecijalista pedijatrijske hematoonkologije, šefica Hematoonkološkog odjela Klinike za pedijatriju KCUS-a.
Na ovom Hematološkom odjelu od 2013. do 2018. godine radila se autologna transplantacija koštane srži (prikupljanje vlastitih matičnih stanica od djeteta koje se potom vraćaju djetetu), a potom je zbog pandemije koronavirusa i nedostatka osoblja ovaj proces transplantacije bio obustavljen.
Pridržavajte se tehničkih zahtjeva
– 2013. godine otvoren je Sterilni odjel čime su stvoreni uvjeti za autolognu transplantaciju. Od 2013. do 2018. obavljene su četiri transplantacije – dvoje djece je živo, a dvoje se nažalost preselilo, što se događa svugdje u svijetu. Nakon toga je sve stalo. Pandemija koronavirusa pridonijela je zaustavljanju transplantacija, neki su profesori u međuvremenu otišli u mirovinu, a neki su se i razboljeli. U fazi smo ponovnog aktiviranja rada. Moramo provjeriti tehničku ispravnost Sterilne jedinice, broj kupaonica, bolje adaptirati sobe, provjeriti imamo li sve raspoložive lijekove, jer transplantacije su beskorisne ako nam nedostaje imunoterapija. Želimo da bude pripremljeno po europskim standardima, jako smo zainteresirani, polako se kadrovski jačamo i nadamo se da ćemo u iduće dvije do tri godine ponovno krenuti s autolognom transplantacijom koštane srži – naglašava Hodžić-Pilav.
dr. Lejla Hodžić-Pilav
Autologna transplantacija daleko je jednostavnija od alogene transplantacije, koja se kod nas nikada ne radi kod djece.
Sva djeca kojoj je potrebna ova vrsta transplantacije šalju se u europske zdravstvene centre, najčešće u Tursku, Italiju, Sloveniju i Hrvatsku.
Alogena transplantacija znači da matične stanice dolaze od druge osobe, darivatelja. Darivatelj može biti u srodstvu i nesrodstvu, a najvažnije je da se što bolje podudaraju karakteristike tkiva između darivatelja i primatelja.
Prednosti alogene transplantacije su: donirane stanice nisu zahvaćene istom bolešću kao pacijentove, imunološki sustav davatelja može pomoći u prepoznavanju i uništavanju preostalih bolesnih stanica, alogena transplantacija može biti najbolja opcija za neke bolesti koštane srži, leukemiju i druge hematološke poremećaje.
Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH nedavno su Faktoru odgovorili da je prošle godine 38 djece s područja šire BiH upućeno na liječenje u inozemstvo. subjekt za alogenu transplantaciju koštane srži, odnosno liječenje u vezi s ovim zahvatom, za što je izdvojeno 2.935.794,96 KM.
– Želim da taj dan dočekamo što prije. No, to je dug proces i moramo biti svjesni da nije baš jednostavan. Znam da liječenje naše djece u inozemstvu u Federalnom zavodu košta, jer osim leukemije, pacijenti sa sarkomima (maligni tumori kostiju i mekih tkiva), limfomima, neuroblastomima, aplastičnim i nekim genetski određenim anemijama… u sklopu terapijskih modaliteta trebaju i alogenu transplantaciju koštane srži. Iskreno bih volio da djecu ne moramo slati u inostranstvo, da se na KCUS-u rade i alogene transplantacije, jer svakim danom vidimo koliko je ljepše kada se djeca liječe u svojoj zemlji. Nažalost, bolest ne napada samo dijete, već cijelu obitelj, majke koje postaju “kamenice”, heroje koji su nam desna ruka, očeve koji se bore da sve materijalno uzdržavaju, te braću i sestre koji posebno pate kod kuće. Uz sve to, kada se dijete pošalje na liječenje izvan BiH, stvari postaju još teže – pojašnjava Hodžić-Pilav.
Banka koštane srži
Podsjetila je da Bosna i Hercegovina još uvijek nema banku koštane srži.
Ako se ikad krene u alogenu transplantaciju, banka koštane srži je, kaže naš sugovornik, nešto što se u početku mora riješiti.
– Čini mi se da bismo, da smo dio Europske unije, davno riješili problem, jer vidimo kako to ide u Hrvatskoj i Sloveniji. Stvarno ne znam koji je razlog što Bosna i Hercegovina još nema banku koštane srži, to je na višim razinama vlasti države i entiteta. Mi kao zdravstvene ustanove možemo preuzeti inicijativu i to ćemo i učiniti. Ako postoji vizija, mislim da je možemo ostvariti. Neka bude za 10 godina, ali neka bude po europskim standardima – naglašava Hodžić-Pilav.
Ističe da bi Banka koštane srži uvelike olakšala i ubrzala proceduru transplantacije.
– Da imamo od naše banke, tražili bismo adekvatnog donora i ne bismo morali čekati da se u zemljama Europske unije nađe adekvatan srodnik. Ne želim isticati floskule poput – „živimo u kompliciranoj državi“ – teška je i toga smo svi svjesni. Kad ponekad odete u neki veći centar, razočarate se kad vidite kako ljudi rade i koliko se malo troši na neke paramedicinske stvari da moramo uložiti ogroman trud i vrijeme u borbi za termine, anestezije, punkcije, lijekove kojih nemamo. Teško je, ali na kraju se nosimo s puno stvari, ali kad vidiš kako kolege vani samo pišu i sve ide kao rijeka, teško ti je. Ali mi ne odustajemo, želimo ići dalje kako bismo našoj djeci pružili što bolju zdravstvenu uslugu – kaže Hodžić-Pilav.