Nidal Celik danas je sretan igrač u Lensu, u kojem je od sredine veljače i utakmice protiv Pariza koju je njegova momčad dobila 5:0, nakon ozljeda Samsona Baidooa i Kylliana Antonija, postao iznenađujući starter.
Ne želim da odustaneš
Šesti stoper u rotaciji prošlog ljeta nije ni bio na treninzima u Engleskoj. Nije ga bilo ni u kadru do sredine prosinca, dok se pet puta upisao u strijelce, ali nijednom nije zaigrao. 19-godišnji Bosanac je još uvijek igrač u razvoju koji je prevalio dug put. Iako je u nedjelju protiv Metza izašao na poluvremenu iz predostrožnosti, u subotu će kod Lorienta odigrati svoju šestu uzastopnu utakmicu za drugoplasiranu Ligue 1.
Na stadionu Jean-Bouin, nakon svog velikog debija, zagrlio je Jamala Aliouija, piše La Voix du Nord.
– Rekao mi je hvala, bilo je dirljivo – kaže pomoćni trener.
– Tri tjedna prije rekao sam mu: “Moja je uloga da te ne pustim da odeš. Ne želim vidjeti da odustaješ. Nikad ne znaš što se može dogoditi.” Tri tjedna kasnije – igra. Dečki koji ne igraju, koji su psihički na dnu, uvijek se moraju osjećati kao da su dio priče. To je naša današnja snaga.
Momku koji je u februaru 2025. stigao iz FK Sarajevo trebalo je dosta snage da sve to izdrži.
Prvi put u inozemstvu
– Jako sam ponosan na svojih prvih pet utakmica ovdje, jer mi je prošla godina bila teška: prvi put u inozemstvu, bez obitelji, bez igranja – kaže Čelik i dodaje da je prebrodio mnogo toga.
Veliku potporu mu je pružao otac, policajac u specijalcima, koji mu je usadio disciplinu:
– Do mog prvog profesionalnog ugovora nikada mi nije rekao da sam dobar ili da ću živjeti od nogometa. Tada mi je rekao da nastavim, da još ništa nisam postigao i da je to tek početak. Prošle godine sam bio u lošoj situaciji, on mi je puno pomogao da podignem glavu. Sada je ovo nagrada. Jako sam mu zahvalan – nastavlja branič koji je bio na popisu Sergeja Barbareza za nadolazeći baraž.
Za prve nastupe u Ligue 1, Malang Sarr mu je bio poput starijeg brata.
Nema vremena za isprike
– Prije utakmice protiv Pariza rekao mi je: – “Ovo je tvoj trenutak. Čekao si 20 godina i patio godinu dana za ovo. Samo budi miran, uživaj, a onda ćemo svi zajedno slaviti.”
Celi je svjestan da još nije u najboljem izdanju:
– Nisam još na 100 posto, ali s ovakvim igračima, u ovom prvenstvu i ovom klubu, mogu samo napredovati.
Protiv Metza je djelovao sigurnije i ofenzivnije.
– Bili mlađi ili stariji, ako vidimo priliku, moramo je iskoristiti. Ovo je veliki klub, nema vremena za isprike. Moramo preuzeti odgovornost.
