Nevjerojatno, ali istinito. Nogomet je jedini režiser koji može smisliti ovakve scenarije.
Sredinom listopada 2019. pod reflektorima zeničkog Bilina polja Dženis Burnić je mirno stajao dok je svirala njemačka himna. Nosio je “krivi” dres, a na drugoj strani terena čekao ga je Ermedin Demirović spreman za borbu. Bili su suparnici, razdvojeni sportskim državljanstvom.
Slavlje nakon Italije
Godine su prolazile, a sudbina se maestralno poigrala. Posljednjeg dana ožujka njih su se dvoje zagrlili u suzama radosnicama. Bosna i Hercegovina je nakon više od 10 godina čekanja osigurala plasman na Svjetsko prvenstvo.
Dok je Demirović godinama gradio status novog lidera i stupa A reprezentacije, Burnić je dolaskom Sergeja Barbareza na čelo Zmajeva promijenio sportsko državljanstvo i postao A reprezentativac Bosne i Hercegovine. U toj U-21 generaciji stasali su i Martin Zlomislić i Nihad Mujakić.
Ovo nije samo priča o jednoj igri, već o trajnom fenomenu.
Sjećate li se Grbavice prije deset godina? Amir Hadžiahmetović protiv Harisa Tabakovića. Jedan Bosanac, drugi Švicarac. Mladići koji su se tada borili pod različitim zastavama nakon Italije uglas su zapjevali “Polju se širi miris ljiljana”.
Haris Tabaković
Ista matrica prati i mlađe Zmajeve. Dedić, Barišić i Bašić su 2021. godine vodili rat protiv Armina Gigovića, tada mladog švedskog reprezentativca. Danas? Danas su to djelići istog mozaika.
Bivši rivali čine okosnicu reprezentacije koja će braniti boje Bosne i Hercegovine na najvećoj svjetskoj sceni. Povijest možda pamti njihove dvoboje iz mladosti, ali više nisu na suprotnim stranama. Sada su jedan tim i jedna država.