Policajac Samir Mustafić dobio spomenik: Uradio ono što samo najhrabriji mogu, stavio je tuđi život ispred svog

U tuzlanskom naselju Bulevar, na obali rijeke Jale, danas je otkriven spomenik policajcu Samiru Mustafiću, koji je prije tačno godinu dana poginuo pokušavajući spasiti bjegunca koji je upao u rijeku.

Spomenik su otkrili Samirov sin Aziz Mustafić, policajac Armin Mehmedović koji je zajedno s Mustafićem bio u nabujaloj Jali, te Smajo Mandžić, zastupnik u Skupštini TK koji je kobnog dana ušao u rijeku kako bi pomogao policajcima.

– Samir Mustafić nije bio samo policajac, on je bio sin, otac, suprug, a prije svega čovjek velikog srca. Njegova hrabrost nije bila samo dio uniforme koju je nosio, već dio njegove prirode. Hrabrost je pokazao djelima, a ne riječima.

U trenutku opasnosti Samir nije oklijevao, nije se povukao, nije mislio na sebe. Učinio je ono što mogu samo najhrabriji među nama, stavio je tuđi život ispred svog – rekao je Elvir Mahmutović, direktor Uprave policije MUP-a Tuzlanskog kantona.

Istakao je da ljudi poput Samira Mustafića ne smiju biti zaboravljeni.

– Ovaj spomenik je trajni podsjetnik na požrtvovnost, hrabrost i humanost. Podsjetnik da postoje ljudi koji su nesebično spremni dati sve da drugi žive. Samir će živjeti kroz svoju obitelj, ali i kroz nas – rekao je Mahmutović.

Avdo Joldić, zet Samira Mustafića, istaknuo je ono čemu smo svjedočili prije godinu dana, “to rade rijetki”.

– Samirov život nije bio lak. Kao dječak ostao je bez oca koji je ubijen u genocidu u Srebrenici. S tim teretom je odrastao, ali ga nikada nije nosio kao gorčinu, već kao snagu. Izrastao je u čovjeka koji nije okretao glavu od tuđe nevolje. U čovjeka koji je izabrao da pomaže, štiti i podržava druge – rekao je Avdo Joldić.

Iza Samira su ostala djeca Aziz i Uma, a Joldić je naglasio da je na nama da im kažemo da mogu biti ponosni na svog oca.

– Ovaj spomenik nije samo kamen, on je podsjetnik na hrabrost, odgovornost i koliko vrijedi jedan ljudski život. Za našu obitelj Samir nije samo ime u ovom mjestu, on je dio svakog našeg dana, svake uspomene i razgovora koji nedostaje. Ponosni smo što smo ga imali i takvog kakav je bio, ponosni što će se njegovo ime pamtiti ne po tome kako je otišao, nego po tome kako je živio – zaključio je Joldić.