Posljednji požari u Sarajevu pokrenuli pitanja: Što kada bukne požar u zgradi, nema požarnih izlaza, a sve je puno dima

Stanari zgrade u ulici Aleja lipa 62 objavili su da su u toj zgradi u 15-ak dana izbila dva požara. Prvi put je netko od stanara na vrijeme reagirao i ugasio vatru te aparatom za gašenje požara zaustavio njeno širenje, no prije nekoliko noći, kada je buknuo drugi požar, kabina lifta je u potpunosti izgorjela.

Srećom, ljudskih žrtava i ozlijeđenih osoba nije bilo.

Stanari se s pravom pitaju što učiniti u slučaju požara s obzirom na to da je zgrada stara, nema protupožarni izlaz, a sve je puno dima. Kako pobjeći? kamo? Treba li uopće bježati s obzirom da je cijeli haustor ispunjen dimom?

– Morate moliti Boga da se vatra dalje ne proširi – objavila je jedna od stanara na Facebooku.

S obzirom da je posljednjih godina bilo nekoliko slučajeva požara u kojima su, nažalost, stradali i ljudski životi, postavlja se pitanje što učiniti ako infrastruktura zgrade nema odgovarajuću zaštitu za stanare ili plan evakuacije. Mnoge starije zgrade u Sarajevu nemaju požarne stepenice, ali činjenica je da mnoge imaju. Tako je i s novogradnjom. Neki imaju, neki nemaju, ovisno o planu gradnje. Očito se toga nisu dosjetili ni investitori koji su izgradili brojne stambene komplekse u Sarajevu, ni građani koji su kupovali stanove.

O tome što učiniti u slučaju požara u zgradi koja nema protupožarne stepenice razgovarali smo sa zamjenikom zapovjednika Županijske vatrogasne brigade Kantona Sarajevo Mirzom Kazićem.

– Najveća greška je što ljudi iz straha i panike prelaze iz sigurne u ugroženu zonu. Najčešće je to hodnik, a koncentracija dima ulazi u hodnik. Hodnik se ponaša kao dimnjak. Sva otrovna tvar ulazi, ugljični monoskid koji je otrovan i smrtonosan. Ispod ulaznih vrata i prostora kroz koji ulazi dim najbolje bi bilo staviti mokru krpu kako bi spriječili ulazak dima. Važno je biti blizu prozora i udisati čist zrak. Svaki požar u zgradi gasi se nakon 20 minuta, au tom razdoblju teško se širi s jednog kata na drugi. Važno je da imamo čist protok zraka na prozoru, pod uvjetom da taj dio nije zahvaćen dimom. Ako imamo prozor koji je s druge strane vatre, otvorimo prozor i udahnimo čisti zrak. Servisi će vam stići u najkraćem mogućem roku – kaže naš sugovornik.

Dodaje da vatrogasne službe prvo procjenjuju situaciju. Prvo se provodi evakuacija ako ima ugroženih osoba, ali ako za to nema potrebe i ako je sigurno, možete ostati u svojim stanovima. Nema potrebe za pomicanjem. Vatrogasci će prvo ugasiti vatru, a kad je ugase, onda će doći do vas.

– Ako nemate taj prozor kroz koji možete udisati čisti zrak, onda će vatrogasci doći do vas i evakuirati vas. Prvo spremamo pa gasimo. Što se tiče požarnih stepenica, one postoje u mnogim naseljima u Sarajevu, primjerice Dobrinja, Alipašino Polje, novoizgrađeno naselje Miljacka. Ako imaju plan evakuacije, imaju i izlaz na krov, u sigurnu zonu. Izlazimo na krov i tamo smo sigurni. Ali to nije u redu i u slučaju da je haustor u dimu, a dim ide gore, pa smo opet ugroženi. Po meni je najbolje rješenje ostati u stanu ako je siguran stan, kao što sam već rekao. Ako se zadimi, odmah pozovite vatrogasce i recite da dim ulazi u stan da znamo da ima nekoga – kaže za Faktor Kazić.

Protupožarne stepenice pružaju potpunu i sigurnu zaštitu služeći kao glavni alternativni put za brzu evakuaciju i kao sigurna zona za pristup vatrogasaca. Njihovu učinkovitost jamče strogi tehnički propisi koji nalažu točno definirane mjere zaštite.

Zaštita koju pružaju temelji se na nekoliko ključnih segmenata:

Nezapaljivi materijali: Stepenice moraju biti izrađene od vatrootpornih materijala otpornih na visoke temperature (klasa A1), kako bi ostale prohodne i stabilne u slučaju požara.

Fizičko odvajanje: Ulazi u požarne stube moraju biti odvojeni od unutarnjeg stubišta i zaštićeni protupožarnim vratima koja sprječavaju prodor plamena i dima u sam izlaz.

Protukliznost i prostranost: Konstrukcija mora podržavati sigurno i brzo spuštanje više osoba istovremeno – npr. širina od najmanje 80 cm, nagib do 45 stupnjeva i zaštitne ograde visine 120 cm.

Kako bi ispravno funkcionirali u hitnim slučajevima, nikada ne smiju biti blokirani, a vrata koja vode do njih moraju se lako otvoriti iznutra bez ključa.

Nažalost, u većini slučajeva, pogotovo u starijim zgradama, te su stepenice uglavnom blokirane, zapuštene, nema ključa. Ili služe kao odlagalište nepotrebnih stvari, otpada, pa čak i drva.

Taj posao i da sve u zgradi bude kako treba je posao upravitelja zgrade koji uredno plaća račune za stanare. Ali, kako kažu, to je mrtvo slovo na papiru.

Čak dolaze i inspekcije. Malo kazni, malo opomena.

Neki građani skloni su “blokiranju”, a neki nikad.

Samim time postaju sudionici tragedije koja se može dogoditi kada izbije požar, a obitelj s djecom pokuša sigurno izaći kroz ta vrata koja su u tom trenutku jedini izlaz, ali zbog nečije sebičnosti, starog ormara, hladnjaka ili drva, ne mogu.

Do, ne daj Bože, nove tragedije.