Stratezi u Pekingu već godinama vješto koriste neuspjehe američke vanjske politike za jačanje vlastitog utjecaja.
Trenutačno postupanje Trumpove administracije s Iranom otvara prostor Kini da napravi svoj najznačajniji iskorak do sada.
Pitanje je prelazi li vlada Xi Jinpinga iz faze pasivnog promatrača u fazu aktivnog korištenja Teherana kao posrednika za slabljenje pozicije Washingtona, stoji u analizi. časopisa The American Conservative.
Transformacija kineske strategije
Peking provodi strategiju koja je sve sličnija onoj koju NATO provodi u Ukrajini, iako u suptilnijem obliku.
Kineska pomoć Iranu prije je bila isključivo reaktivna. Trenutačno je veći fokus na učenju iz iranskih ratnih iskustava.
Kineski stručnjaci posebno analiziraju učinkovitost iranske rakete “358”, koja uz minimalne troškove uspješno neutralizira višemilijunsku američku vojnu opremu.
Diplomatska ofenziva i uloga mirotvorca
Kina intenzivno oblikuje međunarodno okruženje u korist Teherana. Xi Jinping se pozicionira kao zagovornik mira i suzdržanosti, što stvara oštar kontrast prema imidžu Washingtona kao destabilizirajuće sile.
Uključivanje Pakistana u proces posredovanja je lukav potez. Kina time koristi utjecaj te sunitske sile da stabilizira regiju pod vlastitim uvjetima, čime dugoročno potiskuje američku prisutnost.
Prkoseći blokadi u Hormuškom tjesnacu
Kinesko vodstvo izravno je odbilo zahtjev predsjednika Trumpa da sudjeluje u blokadi iranskih luka.
Kineski civilni teretni brodovi nastavljaju ploviti kroz Hormuški tjesnac uz tajno odobrenje Teherana.
Takva politika izravno potkopava američka nastojanja i uspostavlja obostrano korisne trgovinske odnose koji prkose pritisku iz Washingtona.
Rizici nove američke kampanje
Odnos između Pekinga i Teherana postaje sve složeniji i bliži. Postoje izvješća o eskalaciji potpore koja uključuje izravnu vojnu pomoć.
Iran predstavlja mnogo moćnijeg protivnika nego što su se Sjedinjene Države dosad suočavale.
To povećava rizik da se sukob pretvori u dugotrajni proces koji će dodatno naštetiti ugledu Amerike kod njenih saveznika i neutralnih sila.
SAD je potrošio trilijune dolara i žrtvovao tisuće života u prethodnim ratovima u Iraku i Afganistanu.
Kina je iz tih sukoba izašla kao glavni ekonomski i strateški pobjednik. Ponavljajući slične pogreške u Iranu, Trumpova administracija ponovno dopušta Pekingu da profitira, no ovoga puta Kina odbija stajati po strani i aktivno usmjerava događaje u svoju korist, zaključuje se u analizi.