Senad Jusić je najmlađa žrtva genocida čiji će posmrtni ostaci ove godine biti ukopani u Memorijalnom centru Srebrenica pored brata Džemaila, a njegova snaha Zirafeta govori o obećanju koje je dala njihovoj majci prije smrti – da će njen sin biti pronađen čim bude pronađen.
Na mezarju u Potočarima godinama je bilo prazno mjesto pored mezara Džemaila Jusića. Namijenjena je njegovom najmlađem bratu Senadu, koji je imao samo 20 godina kada je ubijen u genocidu u Srebrenici. Više od tri decenije to mjesto bilo je simbol nade i obećanja koje je Zirafeta Jusić davala njihovoj majci Mehidi.
– Samo me je molila: “Snaho, ako nađu i jednu kost, ne daj se. Zakopaj je, samo da znaju gdje im je mezar” – prisjeća se Zirafeta u razgovoru za Detektor.
Majka Mehida nije dočekala pronalazak mlađeg sina, umrla je 2002. godine, a devet godina kasnije pronađeni su posmrtni ostaci starijeg sina Džemaila koji je ukopan u Potočarima. Senadova sudbina godinama je bila nepoznata.
Za svoje posljednje trenutke Girafeta je saznao od rođaka koji je preživio Marš smrti.
– Bio je s njim u grupi. Upali su u zasjedu na Kameničkom brdu prsa u prsa. Rekao mi je da je Senad ubijen nožem – govori tiho Girafeta.
Više od trideset godina živjela je između nade i neizvjesnosti. Redovito je provjeravala nove informacije, čekajući poziv za kojim je i žudjela i strepila.
Glas joj drhti dok priča o Senadu. Bila je samo nekoliko godina starija od Senada kada se udala za njegovog brata Džemaila. Senad je tada imao pet godina. Živjeli su zajedno u obiteljskoj kući u selu Dedići, gdje je ona gledala njegovo odrastanje.
– Bio je dijete za poželjeti. Završio je osnovnu školu, upisao kemijsku školu u Srebrenici, ali rat je sve prekinuo. Bio je čovjek jednostavno takav – kaže Zirafeta
Godine 1993. obitelj je bila prisiljena napustiti Dediće i skloniti se u Slapoviće. Dvije godine kasnije, kada je započeo posljednji napad na Sigurnu zonu Ujedinjenih naroda (UN), njihovi su se putevi zauvijek razdvojili.
FOTO: Detektor
Girafeta, Senadova majka i sestra krenule su prema bazi UN-a u Potočarima, a Džemail i Senad prema šumi, zajedno sa hiljadama muškaraca i dječaka koji su pokušavali doći do teritorije pod kontrolom Armije RBiH. Tada ih je Žirafa zadnji put vidjela.
– Nije ništa rekao. Samo smo se grlili i plakali – prisjeća se.
Nakon što je Džemail ukopan, za Senada je ostavljeno mjesto uz njegov mezar. Godinama su prolazili pored njega, nadajući se da će jednog dana imati kome proučiti Fatihu.
– Uvijek smo govorili: “Hoće li se bar nešto naći, samo da znamo da to ima svoj cilj” – kaže Zirafeta.
Senadovi posmrtni ostaci pronađeni su na Kameničkom brdu, ali nisu bili kompletni. No, obitelji je taj izum donio i dugo očekivani mir.
– Koliko god mi je teško zbog svega, toliko mi je i drago. Znam gdje će mu duša naći mir. Gdje će se smjestiti te kosti koje su nađene, da znamo gdje ćemo završiti. Da se duša već jednom smiri – kaže.
Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, Senad je ubijen u julu 1995. godine na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo i sutra će biti ukopan sa još devet žrtava genocida.
Najstarija žrtva koja će biti ukopana je Ramo Dautović, rođen 1939. godine. Nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine nakon pronalaska masovne grobnice Kamenica – Čančari. I bit će ukopan pored svoga brata Juse.
Iz Zavoda pojašnjavaju da se u identifikacijskom projektu Podrinje nalaze posmrtni ostaci još deset identificiranih žrtava čije obitelji još nisu dale suglasnost za ukop, kao i tijela 36 žrtava koje su službeno identificirane DNK metodom, ali čije obitelji još nisu započele službenu identifikaciju.
– Razlog zašto se obitelji još nisu odlučile o službenoj identifikaciji i ukopu uglavnom je nedovršenost do sada pronađenih i identificiranih kostura žrtava. Mnogi od njih odlučuju čekati otvaranje novih grobnica, u bolnoj nadi da će pronaći barem još jednu kost i pokopati još cjelovitih tijela svojih najmilijih – navode iz Zavoda.
Nastavljaju potragu za 900 žrtava genocida, kao i za preostalim žrtvama čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.