Točno u 6 sati spikerica Jadranka Vejo-Rečević čita službenu objavu:
“Građani općine Prijedor, ostanite mirni u svojim domovima. Večeras je SDS preuzeo vlast u našoj općini i garantira punu ravnopravnost i suživot ostalim narodima koji žive na ovim prostorima. Nismo mogli više čekati, brojni problemi koji su ovu općinu i sve narode koji ovdje žive doveli u propast, natjerali su SDS da uzme stvar u svoje ruke i u ovom povijesnom trenutku ovu općinu pripoji “Republiki Prijedor”. Srbija” koji se ovih dana stvara. Na ovim prostorima oduvijek živi srpski narod i na to imamo neotuđivo pravo.”
Potom je emitiran himan “Bože pravde”.
Dana 30. aprila 1992. godine počeo je genocid nad nesrpskim stanovništvom Prijedora.
Preuzimanje srpske kontrole nad Prijedorom prethodio je sastanak predstavnika SDA, SDS i HDZ u noći 29. travnja u 22 sata.
Na sastanku je postignut dogovor da u prijedorskoj policiji bude ravnomjerna nacionalna zastupljenost, međutim, četiri sata kasnije, 30. travnja u 2.30 sati, SDS je, uz aktivnu pomoć JNA, nasilno preuzeo svu vlast u gradu, a dogovor je prekršen.
Propaganda
Kakva je bila situacija u travnju u Prijedoru vidi se iz izvještaja Komisije UN-a za utvrđivanje genocida u Prijedoru.
– Srbi su odmah po „preuzimanju vlasti“ presjekli sve komunikacije, a općina Prijedor ostala je potpuno odsječena od vanjskog svijeta. Postalo je sve teže putovati, a telefonske veze često su prekidane. U gradu je uveden policijski sat. Za posjet obližnjim selima bila je potrebna propusnica. Sve autobusne veze su obustavljene. Većina stanovništva ostala je bez posla, bilo da su policajci, radnici, činovnici ili stručnjaci i direktori bez razlike. Ključna mjesta u policiji i općinskoj upravi preuzeli su Srbi. Srbi su i prije 30. travnja 1992. obilazili stanovnike drugih nacionalnosti za koje se vjerovalo da imaju oružje i tražili da ga vrate. Bilo je i proizvoljnih uhićenja.
Ovaj proces je intenziviran nakon preuzimanja vlasti. Tada je organizirana potjera i kampanja za bivšim policajcima i pripadnicima TO-a da predaju oružje. Svima osim Srbima često su pretresane kuće, a ukućani maltretirani.
Lokalni mediji poput Radio Prijedora i lista “Kozarski vjesnik” pridružili su se propagandi usmjerenoj protiv stanovništva drugih nacionalnosti. Vodili su medijsku hajku na bivše muslimanske i hrvatske općinske čelnike, često zlorabeći i krivotvoreći detalje iz njihova privatnog života. Osim toga, ti su mediji prenijeli vijest da se u okolici Prijedora nalaze dobro naoružane muslimanske postrojbe koje pripremaju genocid nad srpskim narodom – navodi se u izvješću Komisije UN-a.
Ubijeno je 3.178 civila
Prema službenim informacijama udruge žrtava, u Prijedoru je ubijeno 3.178 civila, dok je u logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje u okolici Prijedora bila zatočena 31.000 ljudi.
Među ubijenima je 102 djece. Više od 60.000 ljudi je protjerano.
Najveća masovna grobnica na Balkanu, jama Tomašica, 21 godinu krila je mračnu tajnu o likvidacijama Bošnjaka i Hrvata.
Iz Tomašice je ekshumirano 435 posmrtnih ostataka.
Na lokalitetu Korićanske stijene, na planini Vlašić, 21. augusta 1992. godine strijeljano je više od 200 logoraša, Bošnjaka i Hrvata, koji su zatočeni i mučeni u prijedorskim logorima.