Mogućnost proširenja Abrahamova sporazuma ponovno je u fokusu američke bliskoistočne politike. Ideja o uključivanju novih arapskih država, posebice Saudijske Arabije, često se predstavlja kao važan korak prema većoj stabilnosti u regiji. No, neki američki analitičari smatraju da bi takvim razvojem događaja najviše koristi imao Izrael, odnosno premijer Benjamin Netanyahu.
Novi sporazumi predstavljali bi značajan diplomatski uspjeh za izraelsku vladu u trenutku kada se suočava s kritikama zbog rata u Gazi, sve većeg međunarodnog pritiska i političkih podjela unutar zemlje. Svako novo približavanje arapskih država Izraelu moglo bi ojačati Netanyahuovu poziciju i potvrditi njegovu dugogodišnju strategiju regionalne normalizacije.
Kritičari takvog pristupa istodobno postavljaju pitanje američkog interesa.
Prema njima, Washington ulaže značajan politički i diplomatski kapital u procese čiji rezultati prvenstveno jačaju poziciju Izraela, dok su konkretne koristi za SAD puno manje jasne.
Upozoravaju i da bi dublja povezanost s bliskoistočnim procesima mogla donijeti nove obveze i rizike u trenutku kada je američka vanjska politika sve više okrenuta drugim globalnim izazovima.
Zagovornici sporazuma odgovaraju da normalizacija odnosa između Izraela i arapskih država pridonosi regionalnoj sigurnosti, potiče gospodarsku suradnju i smanjuje prostor za buduće sukobe. Vjeruju da stabilniji Bliski istok dugoročno odgovara američkim interesima.
Rasprava o Abrahamovom sporazumu tako nadilazi pitanje diplomatskih odnosa i otvara širu dvojbu o tome čije interese zapravo promiče američka politika u regiji. Prema autoru članka objavljenog u The American Conservative, odgovor je sasvim jasan – eventualno proširenje sporazuma donijelo bi puno više koristi Benjaminu Netanyahuu nego samim Sjedinjenim Državama.