Povjerenstvo “Justitia et pax” Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine oglasilo se o aktualnim političkim polemikama oko reforme Izbornog zakona.
Povjerenstvo u svom priopćenju analizira ustavno-pravni položaj konstitutivnih naroda i daje ocjenu usklađenosti uvjeta za legitimno predstavljanje s odlukama domaćih i međunarodnih sudova, pozivajući na hitno postizanje pravednog rješenja.
Ponukan govorom predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine g. Denisa Bećirovića u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe 22. travnja 2026. o legitimnom predstavljanju Hrvata u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, koji je – kada bi se shvatilo da Hrvati mogu sami birati svog predstavnika – ustvrdio da bi to bio „etnički apartheid“, a nadovezujući se na izjavu. Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 29. travnja, u svezi s aktualnim društvenim i javnim raspravama, u kojima biskupi, između ostaloga, traže “reformu svih loših zakona, posebice izbornih” ističući “potrebu pune i dosljedne zaštite prava hrvatskog naroda kao konstitutivnog u Bosni i Hercegovini, uključujući njegovu legitimnu zastupljenost i stvarnu ravnopravnost u svim institucijama i na svim razinama vlasti”, Komisija Justitia et Pax Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, donosi sljedeću izjavu.
I otkriva
Bosna i Hercegovina je u Općem okvirnom sporazumu za mir s njegovim aneksima, koji je potpisan 14. prosinca 1995. godine nakon dugih i teških pregovora u Daytonu, navela da tri potpuno ravnopravna i konstitutivna naroda: Bošnjaci, Hrvati i Srbi – zajedno s ostalima i građani BiH, određuju Ustav BiH.
Ovo je sveobuhvatno načelo Ustava Bosne i Hercegovine, kojem se entiteti moraju u potpunosti povinovati prema članku III. (b) Ustava BiH (Odluka Ustavnog suda BiH U-5/98). Ovo načelo treba dosljedno provoditi kroz uspostavu institucija BiH poput Predsjedništva BiH, gdje je u članku V. Ustava propisano da se “Predsjedništvo BiH sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka, jednog Hrvata, koji se biraju neposredno s teritorija Federacije BiH, i jednog Srbina koji se bira neposredno s teritorija Republike Srpske”.
Odredbom iz članka V. 2. (d) utvrđeno je da, kada se radi o davanju izjave o neslaganju s druga dva člana, tu izjavu daje hrvatski član, što nepobitno upućuje na zaključak da on treba imati legitimitet u svom izboru od strane hrvatskog naroda – a ne samo činjenicu da je pripadnik hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Duh Daytonskog sporazuma je da svaki od ova tri člana Predsjedništva ima legitimitet naroda iz kojeg dolazi, što je utvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci U-23/14 navodeći: „Legitimno predstavljanje nije politička floskula, već opći princip demokracije u BiH“ (točka 47). Nedavno je Europski sud za ljudska prava jasno odgovorio na pokušaj njegove relativizacije odbacivši zahtjev Slavena Kovačevića protiv Bosne i Hercegovine (actio popularis, obmana i politički ciljevi – Odluka Kovačević protiv Bosne i Hercegovine).
Skrećemo pozornost da je Europski sud za ljudska prava u pravomoćnoj odluci S. Kovačević protiv BiH, kao i u odbijajućoj odluci u predmetu Z. Begić protiv BiH, jasno istaknuo da “jedan čovjek, jedan glas” nije pravo zajamčeno Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
Stoga je zabrinjavajuće ustrajno pozivanje na načela građanske države, a jasne odgovore na ta načela dao je i sam Europski sud za ljudska prava.
Venecijanska komisija također je istaknula da BiH ima specifičnu organizaciju te da etnički princip organizacije vlasti u pojedinim institucijama ima svoje opravdanje.
Tako se u Mišljenju Venecijanske komisije, danom u predmetu U-23/14 Ustavnog suda BiH, razrađujući ustrojstvo Doma naroda, navodi: „U slučaju Doma naroda glavna svrha je osigurati pravilnu zastupljenost konstitutivnih naroda…“ (točka 24), a (u točki 25) u odnosu na izbor izaslanika u Dom naroda je istaknuo da “…njegova primarna svrha nije predstavljanje kantona nego konstitutivnih naroda i ostalih, te postizanje druge vrste ravnopravnosti, tj. ‘kolektivne ravnopravnosti’ tri konstitutivna naroda…”.
Ovi standardi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Venecijanske komisije i Europskog suda za ljudska prava trebali bi se primijeniti i na izbor članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Pitanje o kojemu je riječ ne odnosi se na suprotstavljenost demokratskih principa “etničke separacije”, već na osjetljivu ravnotežu svojstvenu daytonskom ustavnom poretku, suprotstavljenost dva načela jednakog ranga: s jedne strane, ravnopravnosti građana, a s druge strane, ravnopravnosti tri konstitutivna naroda. U tom smislu, “legitimno predstavljanje” izraz je ustavne logike ravnoteže i međusobne nedominacije među konstitutivnim narodima.
Kvalificirati tvrdnju koja se odnosi na efektivnu zastupljenost jednog konstitutivnog naroda kao “etnički aparthejd” znači osporiti ustavnu ravnotežu i kolektivnu ravnopravnost tri konstitutivna naroda ugrađene u Daytonski ustavni sporazum.
Stoga se s pravom može reći da je izjava gospodina Bećirovića „etnički aparthejd“. Naime, ako je jednom narodu nemoguće izabrati svoje legitimne predstavnike koji bi štitili interese tog naroda, a to je omogućeno druga dva naroda, onda se radi o “etničkom aparthejdu”.
Zaključno, Komisija Justitia et Pax snažno upozorava da se Bosna i Hercegovina ne može graditi na političkom preglasavanju, ustavnoj relativizaciji konstitucije naroda ili pokušajima da se legitimna prava jednog naroda proglase prijetnjom demokraciji. Daytonskim mirovnim sporazumom nije uspostavljena država u kojoj dominiraju brojniji nad malobrojnijima, nego zajednica tri ravnopravna i konstitutivna naroda i svih njenih građana. Zato je neprihvatljivo i duboko zabrinjavajuće zahtjev za legitimnim političkim predstavljanjem Hrvata proglašavati „etničkim apartheidom“, jer pravi oblik političke diskriminacije nastaje kada se konstitutivni narod bira od drugih i time mu se uskraćuje pravo na stvarnu političku ravnopravnost.
Stoga pozivamo domaće političke predstavnike i međunarodnu zajednicu da odmah pristupe reformi izbornog sustava, temeljenoj na odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, standardima Europskog suda za ljudska prava i načelima Venecijanske komisije. Samo Bosna i Hercegovina, u kojoj će svaki konstitutivni narod moći birati svoje legitimne predstavnike i u kojoj će svaki građanin uživati jednako dostojanstvo i prava, može biti istinski demokratska, stabilna i europska država. Ignoriranje ovih načela dovodi do daljnjeg produbljivanja nepovjerenja, političkih kriza i institucionalne nestabilnosti, dok njihovo poštivanje utire put trajnom miru, međusobnom poštovanju i pravednom društvenom poretku.