Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović je danas u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu kazao da sjećanje na genocid u Srebrenici nije samo čin odavanja počasti žrtvama, već trajna vjerska, moralna i nacionalna obaveza očuvanja istine, upozorivši da zaborav otvara prostor za ponavljanje zla i da je sprječavanje genocida odgovornost svakog pojedinca, obitelji i institucije.
U hutbi posvećenoj sjećanju na genocid u Srebrenici, reisu-l-ulema je istakao da se kultura sjećanja ne smije svesti na obilježavanje jednog dana u godini, već mora postati sastavni dio odgoja, obrazovanja i društvenog djelovanja.
Upozorio je na sve izraženije pokušaje negiranja genocida i relativiziranja povijesnih činjenica, istaknuvši da se istina mora čuvati bez mržnje, ali i bez naivnosti, kroz jačanje zajednice, institucija, obrazovanje i odgovornost prema budućim generacijama.
– Sjećanje na Srebrenicu i aktivno djelovanje na sprječavanju zla su kule našeg opstanka na grudima našeg naroda – kazao je reisu-l-ulema Kavazović.
Prije džuma-namaza u svim džamijama u Bosni i Hercegovini proučen je Jasini-šerif za šehide genocida, a nakon klanjanja namaza upriličeno je klanjanje pomoći džematlijama povratnicima.
Džuma-namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu
FOTO: Mina
Agencija Mina prenosi hutbu reisu-l-uleme Kavazovića u cijelosti:
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Spasitelju potlačenih, Pomagaču vjernih, Zaštitniku vjernih. On je Onaj s čijim imenom sve počinje i sve završava. Svjedočim da nema boga osim Njega, Onoga, Koji drugog nema, i svjedočim da je Muhammed, a.s., Njegov poslanik. Allahu moj, smiluj se i blagoslovi Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu čestitu porodicu i ashabe.
Draga braćo u vjeri-islamu, poštovani džematlije,
Nalazimo se u danima koji u našoj kolektivnoj svijesti, ali i u povijesti cijelog čovječanstva, nose najteže breme tuge, boli i čežnje. Svake godine sredina srpnja neizostavno nas vraća u Podrinje, u našu Srebrenicu. Vraća nas u Šehitluk, harem u Potočarima, gdje bijeli nišani nijemo, ali snažno svjedoče o planetarnom zločinu – genocidu počinjenom nad bošnjačkim narodom zaštićene zone Ujedinjenih naroda.
U tim bijelim nišama zapisana je naša ljubav i naša tuga za našim voljenima; svjedoče i upozoravaju nas na okrutnost neprijatelja i bešćutnost svijeta. Naša današnja propovijed nije samo podsjetnik na datume; to je poziv na trajnu budnost, na zikr i zikr, jer zikr i zikr je ibadet, a zaborav je opasnost koja vodi u ponavljanje zla.
Bol i tuga koju nosimo u sebi ostat će zauvijek u nama, jer kaže se da se proživljena bol nikada ne zaboravlja. Ali naša je dužnost nadvladati njegovu moć i ne dopustiti joj da nas slomi. Vjera nas uči i budi u nama snagu da strpljivo podnosimo svaku pa i najtežu kušnju. Mi, hvala Bogu, nismo klonuli duhom niti pognuli glavu pred zlom svih ovih godina. Pružili smo snažan otpor kojem se cijeli svijet divi. Naučili smo kako nositi teret boli koji nam je natovaren. Strpljivo i neumorno nastavit ćemo se boriti protiv zaborava, ali i protiv mržnje, pazeći da ona nikada ne zatruje naša srca i naše duše.
Braćo i sestre,
Uzvišeni Allah nas u Kur’anu opominje i naređuje nam da ne skrivamo istinu, već da se sjećamo nepravde. Kaže Gospodar u suri Al-Maide:
“O vjernici, ispunjavajte svoje dužnosti prema Allahu i pravedno svjedočite! I neka vas mržnja koju gajite prema nekim ljudima nikada ne dovede do nepravde! Budite pravedni, to je najbliže čestitosti.” (El-Maide, 8.)
Iz ovog ajeta izvlačimo ključnu moralnu pouku: sjećanje i sjećanje na žrtve genocida je čin vrhunske pravde i poštenja. To je ispunjenje Allahove izričite naredbe o pravednom svjedočenju. Jer Srebrenice se ne sjećamo da bismo mrzili, nego da istina pobijedi laž i da se zlo nikada i nikome ne ponovi.
Mi, bosanski muslimani, naučili smo, kao malo tko na svijetu, da na stazama mržnje raste samo smrt, očaj i bolest duše. Na mitologiji krvi i tla mogu se temeljiti samo nesreća i zločin. Oni koji zaboravljaju da Zemlja i sve što je na njoj pripada Bogu i da su sva Božja stvorenja jednaka u svom dostojanstvu, na korak su od zločina.
Srebrenica nas uči da zlo nikada ne miruje. Živimo u vremenu sve većeg i institucionalnog negiranja zločina genocida. Protagonisti zla ulažu velike napore da umanje zločin koji su počinili i izbrišu granicu između zločinca i žrtve. Nadaju se da će lažima dovesti u pitanje povijesne činjenice. Svjesno računaju na naš umor, nadajući se da ćemo ustuknuti pred njihovim drskim lažima.
Zato se kultura sjećanja i sjećanja ne smije svesti samo na jedan dan u godini ili na puko očitovanje žaljenja. Ono mora postati dio našeg svakodnevnog identiteta, našeg obrazovnog sustava i našeg obiteljskog odgoja. Naša je moralna dužnost prenijeti istinu našoj djeci, ne trovati ih mržnjom, već opremiti ih budnošću i sviješću da zlo ne miruje.
Zato nas Allahov poslanik Muhammed, a.s., uči u poznatom hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, a.s.:
“Vjernik ne smije dopustiti da ga dva puta ugrize iz iste rupe.” (Buhari i Muslim)
Ovaj hadis je vjerski temelj naše kulture sjećanja, ali i naša izravna obaveza da spriječimo genocid. Prevencija genocida nije samo političko ili pravno pitanje; to je naša prvorazredna vjerska i moralna dužnost. Nemamo pravo biti naivni. Prevencija znači da moramo prepoznati rane znakove zla, dehumanizacije i poricanja prije nego bude prekasno.
U tom kontekstu, donošenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici na globalnoj razini predstavlja važan civilizacijski čin. Ta je Rezolucija jasan znak da svijet, unatoč odugovlačenju, postavlja pravnu i moralnu branu lažima i poricanju. Međutim, međunarodne rezolucije su samo okvir, a prava prevencija počinje u našim domovima, našim zajednicama i našim institucijama.
Naša svakodnevna edukacija, budnost i zalaganje za očuvanje istine na lokalnoj, džematskoj razini ključni su koraci u sprječavanju ponavljanja prošlosti.
Prepustimo li se bezbrižnosti i udobnosti zaborava, riskiramo ponovno proživjeti strahote koje su proživjeli naši očevi, djedovi i sinovi. Naša povijest na ovim prostorima podsjeća nas da je svaki naš povijesni zaborav bio uvertira i poziv za novi zločin nad nama. Nemar i ravnodušnost su luksuz koji si više nikada ne smijemo dopustiti. Sjećanje na Srebrenicu i aktivno djelovanje na sprječavanju zla kule su našeg opstanka na našoj rodnoj grudi.
Genocid počinjen u Srebrenici obavezuje nas da pažljivo i odgovorno razmišljamo o budućnosti našeg naroda i naše Srebrenice.
Uzvišeni Allah kaže:
“Allah obećava da će oni među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno biti postavljeni za namjesnike na Zemlji…” (En-Nur, 55).
Vjerujemo da je Božje obećanje istinito, ali smo isto tako uvjereni da danas sve ovisi o nama. Naša je dužnost da brinemo o Srebrenici, jer je to rodno mjesto našeg zajedničkog stradanja. Ništa se u ovoj bosanskoj zemlji s njom ne može mjeriti. Prevenciju genocida gradimo kroz jačanje naših institucija, kroz izvrsnost u obrazovanju, znanosti i gospodarstvu. Naša snaga i naša spremnost da se branimo i zaštitimo svoje pravo na život najbolja su garancija odvraćanja od svakog budućeg zla. Na nama je da se borimo, da ulažemo u znanje i omogućimo dostojanstven i siguran život svim ljudima u i oko Srebrenice. Oni koji uzmu Boga za svog zaštitnika i koji su postojani u svojoj vjeri i trudu postići će ono što žele.
Islam je vjera ponosa, dostojanstva i postojanosti, vjera istine i pravde. Zato neka nas tuga ne baci u očaj, a sažaljenje u slabost. Allah nas iskušava i u dobru i u nesreći, u izobilju i u oskudici, a naša postojanost se mjeri našim jedinstvom.
U Kur’anu je zapisano da Allah voli one koji se bore na Njegovom putu u redovima jakim kao bedemi.
Nastupimo zajedno, kao jedna duša i jedno tijelo. Neka nam Srebrenica bude trajna pouka da se prema slabima, podijeljenima i nespremnima nema milosti i neka nam bude zakletva da svojom snagom i zajedništvom gradimo da se naše patnje više nikada ne ponove. Dižite ruke svoje ujutro i navečer i molite se svome Gospodaru.
Ja, Gospodine, k Tebi dižemo ruke, Ti si Onaj Koji poznaje šapat svakog srca i Koji si jedini lijek usred očaja. Pomozi nam da nađemo lijek našoj ranjenoj duši i vječni mir kod Tebe.
Ja, Rabbi, blagoslivljam Tvojim blagoslovom Srebreničane i njihov porod za sva vremena.
Ja, Gospodin, dajem nam mudrost, snagu i jedinstvo da prepoznamo i spriječimo svako zlo koje nam dolazi na put. Čuvaj zauvijek sjećanje na Srebrenicu u našim srcima. Neka Srebrenica bude zalog naše slobode, jedinstva i života u miru. Tvojom veličinom i milošću! Amen!