Ronioci Mreže za opasnost Srbije od početka tragaju za Matejem pod vodom. Prema njihovim iskustvima, tijela onih koji se utope tokom zime i niskog vodostaja, obično isplivaju prilikom otopljavanja i porasta vodostaja rijeke.
– Sada je jako nizak vodostaj za ovo doba godine, a voda je jako brza. Ako se nešto zakači, ta brzina ga drži konstantno na istom mjestu – objašnjava ronilac.
Druga, tužna i surova istina o utopljenicima je i ta da se neka tijela nađu pred propelerima brodova i iz tog razloga nikada ne budu pronađena.
U Srbiji se i dalje svi nadaju da će čuti vijest o pronađenom Mateju i da će ona imati sretan kraj.
Šta se tačno dešavalo kobne noći, niko sa sigurnošću ne zna. Ono što se pouzdano zna jeste da je Matej sa drugarima iz Splita došao do Zagreba, da su tu ostavili svoje automobile i iznajmili kombi kojim su došli do Beograda. Kako su rekli Matejevi otac i djevojka, oni su taj put planirali već dugo, a na Dorćolu su iznajmili stan u koji su stigli 30. decembra popodne.
Odatle su otišli u restoran u Beton hali na ručak, a onda odatle u klub „Gotik“, gdje je cijela misterija i započela. Javnost i dalje ne zna šta se tu desilo prije 1.20 sati, kada je Matej bez jakne istrčao napolje.
Njegovi prijatelji su primjetili da ga nema tek oko 2.30, nakon čega su počeli da ga zovu, ali im se nije javljao, telefon mu je bio isključen.