Mještani iližanskog naselja Hrasnica su “na nogama” a realno i trebali bi biti jer će uskoro i ovom trasom prometovati tramvaj na koji se čekalo nešto više od šest desetljeća. I nitko nema ništa protiv, neka se gradi, neka promet funkcionira kao nigdje u svijetu, neka nema gužvi, neka se zna neki raspored… Ali…
Svako ko ujutro krene u avanturu zvanu kako na bilo kojoj stanici sa Ilidže ući u autobus i sigurno stići do Nedžarića zna o čemu se radi.
Željeznička veza
Ruku na srce, kada su tek počeli radovi na okretnici na Ilidži zbog spajanja pruge na Hrasnicu, a zvanično su počeli 18. februara, Centrotransovi autobusi su manje-više bili redovni.
Posljednjih desetak dana situacija je izuzetno dramatična jer građani koji su nam se požalili kažu da kad god krenu od kuće zakasne na odredište.
– Prođe jedan ili eventualno dva autobusa, što nije malo, nego iznad svih standarda. U autobus se nagura sigurno 150 putnika koji doslovno pušu jedni drugima za vrat, pa ponekad te scene izgledaju kao da smo u Indiji ili Pakistanu.
Samo što putnici još nisu počeli ulaziti u tramvaje i autobuse, ali to nije isključeno jer su se stvari pokrenule – kažu nezadovoljni putnici.
Sada, kako navode, oni koji su uspjeli ranije ući guraju i guraju putnike koji su zadnji ušli, jer se vrata autobusa ne mogu zatvoriti, pa agonija vozača, ali i putnika, traje unedogled.
Zapravo, traje sve dok oni koji su zadnji ušli pod pritiskom ostalih putnika ne budu izgurani.
– Najglasniji su umirovljenici kojima se baš tada žuri. Mi ostali putnici smo radi zabave išli na posao, u školu, na fakultet i bez razloga sjedamo u autobus koji izgleda kao konzerva sardina.
U kojoj, inače, nema prozora pa je zrak krajnje upitan, zapravo ga uopće nema – ističu putnici.
Stampedo putnika
Kada konačno stignete do Nedžarića, slijedi drugi krug pakla, zvani tramvaj.
– Problem je kako ući u ovo vozilo jer iako je nekoliko tramvaja na okretištu, ovaj koji treba krenuti čeka da se skupi najveći mogući broj putnika prije nego što otvori vrata.
I to tek prvi za početak, ali kad vozač vidi stampedo koji ide prema tramvaju, otvara sva vrata da se putnici opet nekako uguraju.
Kad konačno uđete u tramvaj, većina putnika je nervozna, a kako i ne bi, jer većina nas, po dobrom starom običaju, jako kasni kamo god da idemo, jer u ovakvoj prometnoj shemi to je neizbježno.
Kad izađemo iz tramvaja umorni i iscrpljeni, kroz glavu nam prođe misao da nas ta ista “ljubav s putovanja” čeka i kada se vratimo kući. I tako iz dana u dan – ogorčeni su putnici.
A ova agonija putnika trajat će do lipnja, barem tako najavljuju stručnjaci iz Ministarstva prometa na čelu s Adnanom Štetom. Pa, sretno nam svima.