Dok Savezno ministarstvo trgovine slavi “statistički trijumf” nad inflacijom, ekonomski analitičari tvrde da vlasti žive u paralelnoj dimenziji u kojoj se kozmetičko zaključavanje cijena prodaje kao ekonomski prosperitet.
Tko je u pravu – vlast koja u poskupljenju hrane od 1,1 posto vidi spas za kućne proračune ili struka koja upozorava da su građani i dalje žrtve nerealno visokih cijena i nedostatka sustavnih mjera?
Najnoviji podaci Federalnog zavoda za statistiku pokazuju da su cijene u kategoriji hrane i bezalkoholnih pića smanjene za 1,1 posto, što predstavlja izravno rasterećenje kućnih budžeta, priopćeno je iz Federalnog ministarstva trgovine.
Analiza Federalnog ministarstva trgovine pokazuje da je projekt “Zaključane cijene”, kojim je obuhvaćeno 100 osnovnih prehrambenih i higijenskih proizvoda, te odluka o ograničenju maksimalne cijene pšeničnog kruha na 4 KM po kilogramu, dao mjerljiv doprinos stabilizaciji tržišta i ublažavanju inflatornih pritisaka, posebno u segmentu prehrane.
Mjere su, kako tvrde u Federalnom ministarstvu trgovine, djelovale kroz dva ključna mehanizma.
Prvo, izravno su utjecali na proizvode koji čine značajan dio potrošačke košarice, zaustavljajući ili usporavajući rast njihovih cijena.
Drugo, posredno su utjecali na tržišno ponašanje trgovaca i proizvođača kroz discipliniranje marži i usporavanje prijenosa povećanih troškova na krajnje potrošače.
– Restrikcija cijena pšeničnog kruha posebno je djelovala stabilizirajuće. Pekare i trgovci koji su prodavali kruh po cijenama iznad 4 KM/kg morali su ih uskladiti s propisanim maksimumom, dok je za one koji su već poslovali ispod tog nivoa mjera spriječila nova poskupljenja. Time je zaustavljen rast cijena jednog od osnovnih prehrambenih proizvoda i dodatno zaštićen standard građana – kažu u Ministarstvu.
Tvrde da je istovremeno proširenjem liste “Zaključane cijene” na 100 proizvoda omogućen znatno širi obuhvat prehrambenih i higijenskih potrepština, čime je postignut kumulativni učinak na segment potrošnje koji najviše utječe na svakodnevni život građana.
– Ipak, važno je naglasiti da, iako ove mjere imaju vidljiv utjecaj na cijene hrane, one ne obuhvaćaju sve kategorije koje sudjeluju u ukupnoj inflaciji, poput energenata, goriva, stanovanja i usluga – ističu u Ministarstvu.
Ekonomski analitičar Igor Gavran za Faktor je oštro kritizirao tvrdnje Federalnog ministarstva trgovine o uspješnosti u borbi protiv inflacije, nazvavši ih životom u drugoj dimenziji gdje se kozmetičko “zaključavanje” cijena lažno predstavlja kao ekonomsko blagostanje.
Gavran je istaknuo da je pad cijena od 1,1 posto statistička varka koja se temelji na visokoj osnovici iz prethodnog razdoblja, dok su troškovi života i dalje nerealno visoki, a pravih sustavnih mjera i potpore domaćoj proizvodnji nema.
Rezultati potvrđuju da su mjere Federalnog ministarstva trgovine bile pravovremene i učinkovite. Ostvarili su glavni cilj – stabilizirali su cijene proizvoda od najveće važnosti za svakodnevni život građana, ublažili inflatorne pritiske i spriječili daljnje poskupljenje osnovnih životnih namirnica, hvale se u federalnoj Vladi.
– Ministarstvo trgovine inače živi u jednoj drugoj dimenziji gdje je zabrana rada nedjeljom genijalna i donosi blagodat svima, dok tzv. zaključavanje cijena magično ruši inflaciju (iako sam naziv kaže zaključavanje, a ne smanjenje cijena).
Dakle, nema smisla komentirati stvarnost kada je puno ljepše i lakše usporediti podatke od prije sto godina i onda mudro zaključiti da su od kamenog doba do danas svi mogući parametri bolji nego prije. Naravno, cijene se neće uspoređivati s, recimo, razdobljem od prije pet godina kada su bile puno niže, ali će se naći neki kratki trenutak, iako su, primjerice, goriva privremeno pala, pa možete statično maštati da cijene generalno padaju… – ističe Gavran.
I dok u Federalnom resornom ministarstvu s ponosom ističu kako su njihove mjere opravdane, unatoč izazovima na međunarodnim tržištima i inflatornim pritiscima koji još uvijek postoje u Europi te da je inflacija u Federaciji BiH usporena na 3,9 posto, Gavran tvrdi da ozbiljne mjere nisu poduzete, pa nisu mogle ni dati rezultate.
– A one neozbiljne koje su poduzete, poput zaključavanja cijena prema listama želja trgovaca ili “ograničavanja” marži na razinu koja odgovara trgovcima i distributerima goriva, omogućuju enormno bogaćenje. Jedino lažno usporavanje inflacije koje imamo je u smislu da stopa postaje niža jer je osnovica viša pa cijene i dalje rastu, a statistički to izgleda blaže. Ili ovulacije cijena goriva privremeno dovode do statističkog usporavanja. Bitnih poboljšanja nema.
Cijene su i dalje nerealno visoke, troškovi života i dalje rastu, nadležni i dalje pričaju sami o sebi. Nitko ništa ne poduzima po pitanju robnih rezervi i rezervi goriva, kontrole cijena, podrške domaćoj proizvodnji, sankcioniranja zlouporaba tržišnog položaja i ekstraprofita… – zaključio je Gavran.