Srebrenica, dan nakon 11. jula, kolektivne dženaze i ukopa žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine, ponovo je poluprazna.
Nakon što su jučer tisuće ljudi prisustvovale komemoraciji i ukopu deset žrtava genocida u Srebrenici, danas su ostali samo mještani koji nastavljaju borbu za život, piše BHRT.
Kada se 11. jula ugase kamere, delegacije napuštaju Potočare, a svi oni koji su došli da odaju počast žrtvama genocida odlaze kućama, tišina se spušta na Potočare i Srebrenicu, a njeni stanovnici ostaju da žive svoju svakodnevicu.
Danas u tom gradu možete vidjeti puste ulice, dijelom zato što je nedjelja, a dijelom zato što u Srebrenici danas živi tek nešto više od hiljadu ljudi, barem u samom gradu. Oni koje je ekipa BHRT-a zatekla kažu da će biti sretni ako u cijeloj općini živi pet tisuća ljudi.
Srebrenica
FOTO: BHRT
Prema popisu iz 2013. godine u Srebrenici je živjelo više od 13.000 stanovnika. Trend odlaska mladih je kao i u svakoj drugoj manjoj BiH. grada, prema riječima njegovih stanovnika.
Oni koji su ostali kažu da su zadovoljni svojim izborom, da su svjesno odlučili ostati, te da je život u Srebrenici lijep.
– Navikli smo da je Srebrenica kakva je bila prije 11. jula i poslije 11. jula. Mi ovdje živimo svaki dan, Srebrenica 24 sata dnevno i da nam se ne sviđa, ne bismo bili ovdje. Svi su imali priliku proći dalje. Dakle, tko god je tu, on je izabrao biti tu. U Srebrenici mi je lijepo, imam porodicu, krug prijatelja, posao i to je ono što me ispunjava – kazala je Nermina Avdić Mehmedović.
Ljudi koji su se vratili žele da se o njihovom gradu govori kroz njegovu budućnost.
– Zadovoljan sam da je dženaza prošla kako je prošla, da ih je bilo toliko, da je prošla na dostojanstven način, kako i dolikuje. Svi se pogrebi održavaju i ljudi idu kućama. Ali Memorijalni centar nikad nije sam. Što nam je i bio cilj – istakla je Šehida Abdurahmanović.
Mještanin Adem Mehmedović kaže da Srebrenici treba sistemska podrška, s vrha države, i onda bi sve bilo drugačije.
– Možda bi nas trebali poslušati, što bi bilo najkonkretnije da je riječ o projektima potpore rađanju, gospodarskim projektima. Vrijeme je i da se država ozbiljno angažira i uđe u razgovore s gospodarstvenicima. I bilo bi više ljudi koji bi došli živjeti ovdje – dodao je Mehmedović.