Donald Trump možda nikada ne bi postao predsjednik da nije bilo reakcije javnosti na rat u Iraku, koji je ozbiljno narušio povjerenje u politički establišment.
Zato je ironično da danas možda ponavlja neke od retoričkih i strateških pogrešaka koje su dovele predsjednika Georgea W. Busha do katastrofe na Bliskom istoku nakon 2003. godine, piše. CNN.
Trump navodno još nije donio odluku o mogućem napadu na Iran. Ipak, masovno gomilanje američkih pomorskih i zračnih snaga u regiji najveće je od invazije na Irak kojom je svrgnut predsjednik Saddam Hussein. To bi moglo poslužiti kao pritisak na Iran da popusti u pregovorima o krizi koji se nastavljaju u četvrtak u Ženevi. Međutim, bez većeg diplomatskog proboja, povlačenje takvih snaga bez ispaljivanja ijednog metka moglo bi ozbiljno naštetiti Trumpovom političkom položaju.
Trumpova administracija rođena je iz pokreta MAGA, koji ima jaku averziju prema dugotrajnim stranim ratovima. To možda objašnjava zašto je ponudila malo jasnih i dosljednih argumenata za rat kojim prijeti.
Problem s takvim pristupom je što je američka vojska možda spremna za rat, ali javnost nije. Prije invazije na Irak, Bush je mjesecima gradio argumente za rat, iako se kasnije pokazalo da se temeljio na pogrešnim obavještajnim podacima i netočnim pretpostavkama. Do sada Trumpova administracija nudi nejasna i zbunjujuća opravdanja.
Trump je dao malo više jasnoće u svom govoru o stanju nacije u utorak navečer, ali se možda još više satjerao u politički kut. Ponovio je standardno predsjedničko upozorenje da se Iranu nikada ne smije dopustiti da razvije nuklearno oružje. Međutim, to je pokrenulo pitanja o njegovim motivima, jer je ranije tvrdio da je prošle godine “uništio” iranski nuklearni program. Podsjetio je i na stotine mrtvih američkih vojnika u Iraku, žrtava napada skupina koje podupire Iran, te osudio brutalno gušenje nedavnih prosvjeda u Iranu, za koje se vjeruje da su ubijene tisuće civila.
Dilema projektila
Povijesne paralele bile su najizraženije kada je govorio o iranskim balističkim projektilima.
– Već su razvili projektile koji mogu ugroziti Europu i naše baze u inozemstvu, a rade i na projektilima koji će uskoro moći dosegnuti Sjedinjene Američke Države – rekao je Trump.
Možda preuveličava iranske mogućnosti. Međutim, pozivajući se na prijetnju američkom tlu, krenuo je putem kojim su prije išle Bushova administracija i vlada britanskog premijera Tonyja Blaira kako bi opravdale rat u Iraku. Državni tajnik Marco Rubio izdao je slična upozorenja dan kasnije.
Sve to zvuči poznato.
Godine 2002. Bush je ustvrdio da su američki civili u Saudijskoj Arabiji, Izraelu i Turskoj u opasnosti od iračkih projektila, te da Irak čak istražuje mogućnost korištenja dronova za širenje kemijskih i bioloških agenasa prema Sjedinjenim Državama. Iste je godine potpredsjednik Dick Cheney upozorio da Irak razvija sustave koji bi mogli omogućiti “nuklearnu ucjenu” SAD-a.
Strah od projektila nije jedina paralela s ratom u Iraku. Jedan od najvećih promašaja Bushove administracije bilo je gotovo nemarno planiranje poslijeratnog razdoblja, koje je dovelo do sektaških sukoba i pobuna.
Iran je vjerojatno stabilnija zemlja od Iraka, ali Trump tek treba otvoreno reći Amerikancima što bi se moglo dogoditi ako bi američka vojna akcija srušila iranski vjerski režim.
Prema izvješću CNN-a, načelnik stožera američke vojske general Dan Caine ne može predvidjeti ishod moguće promjene režima u Teheranu. Američki obavještajci procjenjuju da bi tvrdokorna Revolucionarna garda najvjerojatnije preuzela vlast, što znači da bi rušenje teokrata moglo dovesti do jednako radikalne antiameričke vlade.
Američka vanjska politika često je posrnula zbog pogrešnih procjena ponašanja protivnika. Logika Washingtona često se raspadala u stvarnosti Bliskog istoka.
Slični nesporazumi vidljivi su i danas, unatoč Trumpovom prošlogodišnjem upozorenju u Saudijskoj Arabiji da “intervencionisti ulaze u složena društva koja ni sami ne razumiju”.
Američki izaslanik Steve Witkoff nedavno je rekao da predsjednik ne razumije zašto Iran jednostavno ne popusti pod pritiskom. Jedno od mogućih objašnjenja je očito:
Iran je promatrao brutalni pad režima koji nisu imali oružje za masovno uništenje, poput libijskog Moamera Gadafija, pa želi zadržati mjere odvraćanja kako bi ostao na vlasti.
Bahatost je danas jednako opasna kao što je bila 2003.
Rat u Iraku tada je zamišljen kao brza operacija “šok i strahopoštovanje”, s očekivanjem da će američki vojnici biti dočekani kao osloboditelji. Više od 20 godina kasnije, Trump sugerira da bi rat protiv Irana mogao biti lak. Na društvenoj mreži Truth Social napisao je da bi se takav sukob “lako dobio”.
Kakav dogovor Trump može prihvatiti?
Ipak, diplomacija još nije umrla. Očekuje se da će Witkoff i Trumpov zet Jared Kushner voditi neizravne razgovore s iranskim dužnosnicima u četvrtak, uz posredovanje Omana.
Ishod bi mogao ovisiti o tome hoće li Iran ponuditi ustupke koje Trump može prikazati kao veliku pobjedu. Teheran je pokazao spremnost na kompromis oko obogaćivanja urana i nuklearnih zaliha, no raketni program mogao bi biti ključna prepreka.
Trump također ima unutarnja politička ograničenja, teško može prihvatiti sporazum sličan nuklearnom sporazumu iz Obamine ere koji je prethodno odbacio. No, poznat je po tome što politički poraz može prikazati kao pobjedu.
Zato bi vojna opcija mogla biti posebno atraktivna, unatoč mogućim gubicima američke vojske i velikom broju civilnih žrtava. Ako bi SAD ikada napao Iran, tajming bi se mogao činiti pogodnim, s regionalnim mrežama Teherana oslabljenim ratovima s Izraelom i rastućim ekonomskim i političkim nemirima unutar zemlje.
Uništenje iranskog raketnog i nuklearnog programa, prema toj logici, promijenilo bi Bliski istok i otvorilo prostor za gospodarski razvoj regije. Trump je prošle godine rekao da je nakon desetljeća sukoba “budućnost mira, sigurnosti i prosperiteta na Bliskom istoku konačno nadohvat ruke”.
Rušenje iranskog režima dalo bi mu povijesno naslijeđe koje nisu postigli predsjednici Jimmy Carter, Ronald Reagan, George HW Bush, Bill Clinton, George W. Bush, Barack Obama i Joe Biden, mjesto u povijesti koje Trump očito želi osigurati.