Kada je u pitanju javni prijevoz, Sarajevo je postalo grad za primjer. Rečenica je to koju Adnan Šteta, ministar saobraćaja Kantona Sarajevo, svako malo ponavlja.
I dobro je, stići će i nova pruga, novi tramvaji (zlobnici bi rekli da su malo uski), novi autobusi i minibusevi.
Trolejbus je vraćen i u Vogošću, a uskoro će se Hrasničani moći voziti i tramvajem do Ilidže. Što će reći, KJKP Gras i Centrotrans rade punom parom.
Nigdje tramvaja
Zanemarimo na trenutak standardnu, zapravo tradicionalnu gužvu i prometni kolaps ujutro, popodne, u bilo koje vrijeme, jer put bez pretjerivanja od točke A do točke B traje sat vremena, pa i duže, bez obzira idete li prema gradu ili prema Ilidži.
To je jedan problem, a drugi se već nameće, a to je prijevoz vikendom koji je krajnje nepouzdan.
Dapače, iza 23 sata morat ćete čekati da naiđe tramvaj, trolejbus, a bogami i komercijalno vozilo.
Iako postoji vozni red i javni gradski prijevoz “radi” do 5 ujutro, a tramvaji bi trebali voziti svakih pola sata, u praksi to pada u vodu jer prođe sat vremena do dolaska tramvaja.
Oni koji negdje izađu i vrate se, recimo, iza 12 sati i nadaju se da će uhvatiti tramvaj, najčešće ga ne stignu. Ili se smrznu, ili čekaju i na kraju se vrate staroj dobroj alternativi – taksiju. Naravno, ako imaju novca.
Ali Hadžićani nažalost znaju da ima goreg od goreg.
Godinama se čeka da ljudi uđu u autobus i stignu na posao, u školu, bilo gdje, pogotovo oni koji žive u udaljenijim naseljima.
Naime, takav problem imaju oni koji žive u Miševićima, gdje prijevoza gotovo da nema.
I kad ima autobusa, oni su neredoviti i građani imaju samo četiri polaska, a trebalo bi ih biti najmanje 11. Malo im znači aplikacija javnog prijevoza preko koje mogu pratiti dolazak vozila na kolodvor i kupiti kartu, jer nemaju što pratiti jer autobusa nema.
Čekajući vlak
Građani već četiri godine traže da se vrati linija Ilidža – Drozgometva, svi polasci na liniji Ilidža – Vukovići, Hadžići – Ljubovčići i Hadžići – Lokve, Hadžići – Kasatići, Tarčin – Budmolići, Tarčin – Korča, Tarčin – Luke, Tarčin – Trzanj i Ilidža – Miševići.
Neki će reći, zašto se bune, imaju vlak, odnosno prugu do Podlugova i do Pazarića, ali im vlak ne staje pred kućama. Opet, moraju hodati ili pronaći druge načine da se vrate kući.
Uglavnom, nadaju se da će od 15 autobusa i 10 minibuseva koliko se planira nabaviti, barem dva vozila biti korištena za njih, kako više ne bi bili slučajevi naseljavanja.
A oni koji izlaze petkom i subotom i luduju do nekoliko sati, ne gube nadu. Tramvaj će doći, samo treba biti strpljiv.