Srpanj je, a niko sa sigurnošću ne zna kada će lista lijekova Fonda solidarnosti biti dostupna pacijentima u Federaciji BiH.
Iako je Federalno ministarstvo zdravstva (FMZ) 16. siječnja 2026. godine dostavilo Federalnoj vladi prijedlog odluke o Listi lijekova na razmatranje i usvajanje, to se nikada nije dogodilo, upozorili su federalni revizori u najnovijem izvješću o reviziji rada spomenutog ministarstva.
Ministarstvo financija nema novca
Podsjetimo, lista lijekova Fonda solidarnosti zadnji put je mijenjana 2019. godine, a prema iznesenim podacima u razdoblju od 2022. do 2025. godine, kako navode revizori, bilježi se konstantan porast zaprimljenih zahtjeva za terapijama.
Podatak kojim raspolažu udruge koje okupljaju onkološke bolesnike je “da se Ministarstvo financija izjasnilo da nema dovoljno novca za novoformiranu Listu lijekova”.
Enida Glušac
– Ne znamo što se trenutno događa. U najmanju ruku, Federalno ministarstvo zdravstva je odavno trebalo izaći u javnost i objasniti razloge kašnjenja. Odgovornost se ne može prebacivati na nekog drugog, jer Federalno ministarstvo zdravstva treba napraviti listu koja će biti zadovoljavajuća i za pacijente i za raspoloživi budžet. Ako nema dovoljno novca, neki nađu drugačiji način financiranja. Svi znamo da novca u Federaciji ima, ali nije raspoređen na pravi način. Novac se preusmjerava tamo gdje je vlastima u interesu, a bolesni ljudi nisu u interesu – kaže Enida Glušac, predsjednica Udruge oboljelih i liječenih od raka dojke i drugih malignih bolesti “Renesansa”.
Dok pacijenti čekaju da se zavede red u zdravstvu, javna nabava, uvedu nove terapije i prošire indikacije za terapije, pročiste liste čekanja, riješi problem nedostatka citostatika – bolest uzima danak.
Svakim danom odnosi sve više života onih koji su mogli biti spašeni i postati korisni i produktivni članovi društva da su na vrijeme primili terapiju.
Time će, kako kaže Glušac, biti proglašeni kolateralnom štetom.
Dva kilograma limuna su luksuz, a ne kupovina lijekova
Iz Udruge su se osvrnuli i na nedostatak citostatika.
Glušac podsjeća da u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS), a ništa bolja situacija nije ni u drugim kliničkim centrima i bolnicama, u proteklih godinu i pol do dvije godine redovno nedostaje od pet do čak 20 citostatika.
Zbog toga su pacijenti prisiljeni sami tražiti i nabaviti lijek, što je dodatno maltretiranje onkološkog bolesnika.
– Pacijentu kao pojedincu puno je teže pronaći gdje kupiti lijek. S druge strane, pacijent u danom trenutku mora imati dovoljno novca da plati terapiju – kaže Glušac.
Istina, Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH pacijentima refundira puni iznos cijene lijeka, što znači da u takvim situacijama Zavod plaća punu maloprodajnu cijenu citostatika.
Prema riječima Glušca, da je lijek nabavljen regularnim putem za isti iznos novca, Federalni zavod bi mogao platiti terapiju za tri ili četiri pacijenta.
– Akcijske su cijene lijekova za Zavod u veleprodaji, a akcijske za fizička lica u maloprodaji. To znači da Zavod sam sebi stvara dodatne troškove. Iako iz Federalnog zavoda ističu da postoji zamjena za lijek koji nedostaje, moram reći da to nije uvijek tako, te su vrlo često pacijenti primorani kupiti lijek koji nedostaje, a da ih niko ne pita imaju li novca. U vremenu u kojem živimo, sa standardom s kojim se nosimo, mnogima su dva kilograma limuna luksuz, a ne kupovni lijekovi – zaključuje Glušac.