Prema analizi objavljenoj u za The National Interestrat s Iranom pokazao je da američko globalno vodstvo više ne funkcionira glatko kao prije.
Iako su SAD dominirale vojno, sukob je postavio pitanje koliko dugo ta dominacija može trajati kada su resursi, politički kapital i povjerenje saveznika istovremeno potrošeni.
Hormuški tjesnac ističe se kao točka na kojoj se može vidjeti prava priroda modernih sukoba.
Mali poremećaj u tom prolazu dovoljan je da cijene energije skoče i da se lančana reakcija osjeti diljem svijeta. Upravo se ovdje u analizi ističe da čak i oslabljeni Iran zadržava sposobnost stvaranja globalnog problema, bez izravnog vojnog sukoba s velikim silama.
U analizi se nadalje upozorava da je rat ozbiljno opteretio američke vojne sposobnosti, posebice mornaricu i zalihe visokopreciznog oružja. U pozadini je veća slika. U vrijeme kada se SAD iscrpljuje u regionalnim krizama, Kina postupno jača svoj utjecaj kroz ekonomiju i dugoročnu strategiju, ne ulazeći u skupe ratove.
Drugi važan naglasak je na saveznicima. Analiza sugerira da europske zemlje sve manje automatski slijede poteze SAD-a, pogotovo kada ne vide jasan plan za ono što slijedi nakon sukoba.
Zato se sve više postavlja pitanje nije li se ključ američke moći sa same vojne moći prebacio na sposobnost dugoročnog planiranja i održavanja partnerstava.