Državni tužitelj Ćazim Hasanspahić deset je godina držao u ladici predmet ratnog zločina protiv čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića, objavio je portal Istraga, navodeći da je to utvrđeno nakon što je Hasanspahić prošli tjedan razriješen dužnosti tužitelja u Odjelu za terorizam i prebačen u Odjel za organizirani kriminal.
Prema informacijama Istragegodine, predmet protiv Dragana Čovića nosi datum 2016., a kako je završio u spisima tužitelja zaduženog za terorizam, umjesto u Odjelu za ratne zločine, za sada nije poznato. U razdoblju kada je slučaj formiran, Odjel za ratne zločine vodila je Gordana Tadić, koja će godinu dana kasnije postati vršiteljica dužnosti glavne državne tužiteljice.
Prema istrazi, u predmetu protiv Dragana Čovića tužitelj Hasanspahić nije poduzeo nikakve bitnije radnje, a predmet određeno vrijeme nije evidentiran u TCMS-u, odnosno elektronskom sustavu za vođenje predmeta.
Prema saznanjima ovog portala, slučaj je povezan s dokumentima koji su ranije objavljeni, a odnose se na Čovićevu ulogu u iskorištavanju Bošnjaka zatočenih u logorima udruženog zločinačkog pothvata Herceg-Bosne.
Davne 2013. Federalna televizija godine objavio dokument s haškom oznakom u kojem je navedeno da je Čović tražio da mu upravnik zatvora u kojem su bili zatočeni Bošnjaci pošalje radnu snagu u Soko u Mostaru.
“Molim Vas da nam omogućite izvođenje deset zatvorenika za potrebe ZI Soko, a u cilju izvršenja određenih zadataka – podizanja i postavljanja zaštitne ograde oko ZI Soko… Osiguranje zatvorenika vršit će Funkcija osiguranja ZI Soko Mostar”, stoji u spornom dokumentu od 22. lipnja 1993. godine, koji je potpisao Dragan Čović.
FOTO: Istraga.ba
Dragan Čović je nakon toga gostovao u emisiji Nedjeljom u 2 na HRT-u. Na pitanje urednika i voditelja emisije Aleksandra Stankovića je li dokument autentičan, Čović je rekao:
– Moguće da nikada nećete naći moj potpis ili bilo što breme što se veže uz mene (…) sve što sam radio od 1992. do 1995. bilo je više nego časno.
Na konstataciju da su ljudi tamo dolazili prisilno i besplatno, odgovorio je da tijekom rata “nitko nije radio za novac” te da “ni na koji način nisu doživjeli nikakve neugodnosti niti su bili nečasno tretirani”.
Nekoliko godina kasnije, Zagrebačke vijesti našli su nekoliko svjedoka koji su svjedočili o ovom slučaju. Među njima je bio i Samir koji je uhićen u Stocu. Pripadnici hrvatskih snaga odveli su ga u Dretelj na petosatno ispitivanje, nakon čega je završio u vojarni. Bio je jedan od 50-ak bošnjačkih intelektualaca koje je zadesila slična sudbina. U prvom razdoblju odveden je na prvu crtu bojišnice, na kopanje rovova iz kojih je HVO pucao na Armiju BiH, riskirajući svakodnevno smrt.
– Radio sam najmanje tri mjeseca u kompleksu Soko. Svako malo bi nas po nekoliko pokupili, radili bismo po potrebi – ispričao je bivši logoraš.
U početku su čistili prostore i okolicu, a onda je počeo raditi kod majstora, kao staklar. Dok je radio u kompleksu Soko, doživio je verbalne prijetnje stražara.
Međutim, Tužiteljstvo BiH nikada nije intenziviralo rad na ovom predmetu.