U FBiH više od 300.000 ljudi bez zdravstvenog osiguranja; Đukić: Nikad bolesno dijete nisam vratio, uspjeli smo

Iako je pravo na zdravstvenu zaštitu zajamčeno zakonom i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, besplatno liječenje mnogim građanima nije dostupno.

Prema posljednjim aktualnim podacima za 2024. godinu (podaci za 2025. godinu očekuju se sredinom ili krajem lipnja) obveznim zdravstvenim osiguranjem u FBiH u 2024. godini bilo je 85,86 posto stanovništva na razini Federacije BiH, odnosno 14,14 posto stanovništva FBiH nije bilo obuhvaćeno obveznim zdravstvenim osiguranjem, kazali su nam iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.

Prema procjenama Federalnog zavoda za statistiku, na području FBiH u 2024. godini živjelo je 2.144.748 stanovnika, što znači da je zdravstveno neosiguranih u toj godini bilo 303.267.367 osoba.

Razlog tome su brojne diskriminacije koje krije postojeći Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH.

Pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom i drugim zakonima i propisima, građani FBiH imaju pravo na zdravstveno osiguranje, koje uključuje: obvezno zdravstveno osiguranje, prošireno zdravstveno osiguranje i dobrovoljno zdravstveno osiguranje.

Pravo na obvezno zdravstveno osiguranje imaju osobe koje su zaposlene i članovi njihovih obitelji, kao i druge osobe koje obavljaju određene djelatnosti ili imaju određeno svojstvo, a obuhvaćeni su postojećim zakonom.

Dakle, onima koji nisu stalno zaposleni i nemaju mogućnosti sami plaćati doprinose, ograničen je pristup zdravstvenoj zaštiti, čime je ugroženo njihovo osnovno ljudsko pravo – pravo na liječenje.

Zastupnici u Parlamentu Federacije BiH još od prošlog mandata od Federalnog ministarstva zdravstva traže novi Zakon o zdravstvenom osiguranju jer je prije više od pet godina utvrđeno da se u postojećem zakonu krije velika diskriminacija.

Podnesene su brojne inicijative, posebno za osnovni paket zdravstvenog osiguranja, koji određene skupine građana nemaju, no, kako su nam kazali zastupnici, iz Federalnog ministarstva zdravstva uglavnom su odgovarali da će se to pitanje rješavati u paketu sa svim ostalim stvarima koje je potrebno mijenjati u Zakonu.

Alma Kratina, zastupnica u Zastupničkom domu FBiH, kaže da toliko toga treba promijeniti da bi bilo bolje da dobijemo novi zakon.

– Trenutačno nitko ne zna koliko točno ima građana koji nemaju ni osnovno zdravstveno osiguranje, a imamo ih jako puno, kao i djece koja su bolesna i ne idu u školu jer su im roditelji nezaposleni. Riječ je o djeci koja dolaze iz socijalno razorenih obitelji i kojoj je potrebna dodatna podrška. Pitanje njihovog zdravstvenog osiguranja, tog osnovnog paketa zdravstvene zaštite, do sada je riješeno na način da pojedine općine i općinska vijeća i kantoni početkom godine donose odluke o potpori takvim kategorijama stanovništva na način da osiguraju neka sredstva. Imamo potpuno neujednačenu praksu na području entiteta i mogu slobodno reći da ovime kršimo sve bitne dokumente koji se tiču ​​prava građana na zdravstvenu zaštitu, od Ustava i šire, kao sustava – ističe Kratina.

Pravo na bezuvjetnu zdravstvenu zaštitu zajamčeno je Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta. Međutim, određeni broj kantona, prema riječima Mirsade Bajramović, direktorice Udruženja “Zemlja djece” iz Tuzle, još uvijek nije uskladio svoje podzakonske akte sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, odnosno Presudom Ustavnog suda Federacije BiH.

– Presudom je utvrđeno da pojedini kantoni ne tumače na adekvatan, zakonit i logičan način odredbu navedenog zakona, koja, između ostalog, propisuje da sva djeca od rođenja do navršene 18. godine života imaju pravo na bezuvjetnu zdravstvenu zaštitu. Ako nisu osigurani kao članovi kućanstva, mogu se osigurati kao samoosiguranici. Također, želim reći da trudnice, odnosno porodilje nemaju isti tretman u kontekstu pristupa bezuvjetnoj zdravstvenoj zaštiti, u smislu da kantoni ovu kategoriju korisnika nisu prepoznali kao posebno ranjivu upravo onako kako to predviđa Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH, odnosno osnovni paket zdravstvenih usluga za građane FBiH s posebnim osvrtom na ranjive skupine – pojašnjava Bajramović.

Posebno se osvrnula na djecu od šest do 15 godina.

– Imamo djecu školskog uzrasta koja ne pohađaju obrazovni sustav i nemaju pristup bezuvjetnom zdravstvenom osiguranju jer im roditelji nisu zdravstveno osigurani, a djeca ne mogu, temeljem posebnih, afirmativnih mjera, biti obuhvaćena tim pravom – kaže Bajramović.

Zastupnik u Federalnom parlamentu dr. Mara Đukić, kao pedijatrica u dugogodišnjoj praksi, često se susretala s djecom koja nisu imala pravo na besplatno liječenje.

Prema njezinim riječima, najčešće su to bila djeca romske populacije, djeca koja nisu ni upisana u matične knjige rođenih.

– U takvim slučajevima uvijek sam ja i moj liječnički tim nastojali pomoći bolesnom djetetu pružajući mu adekvatnu zdravstvenu skrb. Svatko tko je bio bolestan mogao je doći na pregled bez pitanja ima li zdravstveno osiguranje ili ne. U takvim slučajevima mi djelatnici Doma zdravlja često smo djeci kupovali ono što im je potrebno – ističe Đukić.

Kaže da se tražilo rješenje i za djecu koja su zbog teškog zdravstvenog stanja morala biti poslana u bolnicu.

– U takvim slučajevima nazvali bismo “čovjeka” koji je radio u Centru za socijalni rad i tražili da nam izda zdravstvenu knjižicu ili osiguranje na dva-tri mjeseca jer dijete mora u bolnicu. Žalosno je što godinama čekamo da se ovo važno pitanje riješi, a problem je što nema dobre volje nadležnih – naglašava Đukić.

Zastupnica Marijana Hrvić-Šikuljak podsjetila je na jučerašnjoj sjednici Zastupničkog doma na Prijedlog zakona o zdravstvenom osiguranju koji su saborski zastupnici predložili prije dvije godine.

Kako je kazala, Vlada Federacije BiH nije imala razuma i odbila je prijedlog izmjene članka 19. Zakona.

– Izmjenom članka 19. bili bi osigurani svi građani s prebivalištem u Federaciji i državljanstvom BiH (FBiH), uključujući i onih 13 posto koji ni po kojoj osnovi ne ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje. Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH rekli su da bi za ovu namjenu bilo potrebno osigurati blizu 65 milijuna KM, što nije puno – istaknula je Hrvić-Šikuljak.