Klinici za onkologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) nedostaje 17 citostatika, iznimno važnih lijekova u liječenju onkoloških bolesnika, objavljeno je na službenoj stranici te zdravstvene ustanove.
Kako se navodi, Klinika za onkologiju na listi ima 89 citostatika, od kojih nedostaju: anastrazol tbl. etopozid kap. a 50 mg, eligard 7,5 mg, flurouracil amp, karboplatin amp, fulvestrant inj., mesna amp, uniblastin amp, vinkristin amp, inlyta/axitinib, capecitabine/ecansya tbl, sunitinib caps. 12,5 mg, sunitinib caps. 25 mg, dorolutamid tbl, oksaliplatin amp i irinotekan amp.
Na listi nedostajućih lijekova uvršten je i Pazopanib-votrient tbl, ali je navedeno da je citostatik trebao biti isporučen – jučer, 16. veljače 2026. godine.
Informacija o nestašici 17 citostatika objavljena je dva dana nakon što je generalna direktorica KCUS-a prim. Izv. dr.sc. Alen Pilav održao je sastanak s Vlatkom Martinović, ravnateljicom Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH koji je nadležan za nabavu ovih lijekova.
Kako je navedeno u najavagodine, fokus sastanka je bio unapređenje sistema isporuke citostatika, te je zaključeno da “pacijenti moraju biti iznad svih administrativnih i sistemskih izazova, budući da u obje ustanove postoje problemi s nabavkom lijekova koji, kako je rečeno, prevazilaze nadležnost i KCUS-a i Federalnog zavoda”.
Dok nadležni održavaju sastanke od kojih pacijenti nemaju nikakve koristi, do tada najteži, onkološki bolesnici, bore se za preživljavanje.
Pacijenti lijekove traže na društvenim mrežama
FOTO: FAKTOR
Na društvenim mrežama pacijenti svakodnevno postavljaju upite – mogu li u nekoj od ljekarni u zemlji dobiti citostatik i koliko košta?
Enida Glušac
– Nama je to svakodnevica. Pacijentice se bore i snalaze kako znaju i umiju, jer su davno shvatile da su nažalost prepuštene same sebi – kaže Enida Glušac, predsjednica Udruženja oboljelih i liječenih od tumora dojke “Renesansa”.
U prošloj godini KCUS-u je dnevno nedostajalo pet do 10 osnovnih citostatika, a sada ih je od 10 do 20, što znači da je, kaže Glušac, situacija sve gora.
– Jedina svijetla točka su liječnici koji zajedno s nama prolaze istu muku. I njima je teško, jer znaju što nam treba, ali nisu u stanju postupati prema nama na način na koji se to radi u drugim zemljama. Oni najbolje znaju kakav će biti rezultat, s kakvim ćemo se posljedicama suočiti jer ne dobijemo adekvatnu terapiju na vrijeme, što niti naša Vlada zna, niti ih to izgleda zanima. Onkološki pacijenti su kolateralna šteta dok se svađaju koliko je u čijem mandatu učinjeno. Kamo sreće da se barem imaju s čime natjecati, a ne tko je napravio manje zlo – naglašava Glušac.
Iz Federalnog zavoda ranije su na upit Faktora odgovorili da su razlozi nedostatka citostatika različiti za svaki lijek, pa su naveli: zastoj u proizvodnji, reorganizacija proizvodnje, kašnjenje u proizvodnji serije namijenjene BiH. tržište.
Osim toga, kako su kazali, na opskrbljenost lijekovima utječu globalne nestašice pojedinih supstanci, uvjeti transporta, kao i obavezna, zakonom propisana kontrola lijekova pri uvozu u Bosnu i Hercegovinu. tržište.
Iz Zavoda su poručili pacijentima da u većini slučajeva postoje alternative za lijek koji nedostaje, a ako to nije slučaj, pacijentu će biti vraćen novac za kupljeni lijek.
Sead Sefić
Ali Seda Sefić, ispred projekta “Glasaj za život”, naglašava da razlozi nedostatka citostatika, koje navodi Federalni zavod, nisu realni i da ovakvim odgovorima samo žele zamazati oči oboljelima.
– Kada imate dobro razrađen sustav planiranja, financiranja i nabave, ne može se dogoditi takva situacija, da u jednoj zdravstvenoj ustanovi, u ovom slučaju najvećoj u državi, u kojoj se liječi najveći broj onkoloških pacijenata u BiH, nedostaje 17 citostatika. Zato se ne mogu složiti s objašnjenjem Zavoda koji očito u svemu kasni, a rezultat je sve više lijekova koji nedostaju našim pacijentima. Brane se da smo malo tržište i da farmaceutske kuće nisu zainteresirane, pa Slovenci imaju još manje tržište pa nemaju problema s nedostatkom lijekova. Te kompanije postižu više cijene u BiH nego u zemljama Europske unije – kaže Sefić.
Kaže da je žalosno što se nadležne institucije oslanjaju na bolesne pacijente da će se same snaći za lijekove i da kasnije mogu refundirati novac u Zavodu.
– Ovo je dodatno iscrpljivanje ionako iscrpljenih ljudi, jer onkološkom bolesniku ne treba samo taj citostatik, već niz drugih lijekova i pripravaka, posebna prehrana i milijun drugih stvari u procesu liječenja. Pita li se itko iz Zavoda da li pacijent koji se mjesecima bori s bolešću ima novca da kupi lijekove, a onda čeka hoće li i kada Zavod omogućiti povrat novca – zaključuje Sefić.