Posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici, položeni na deset tabuta, uz suze i molitvu ispraćeni su iz Visokog kod Sarajeva na njihovo posljednje počivalište, Memorijalni centar u Potočarima, gdje će 11. jula biti klanjana zajednička dženaza i ukop.
Prije polaska ispred poduzeća “Gradska groblja” na Visoču obitelji žrtava i građani su učenjem odlomaka iz Kur’ana, molitvama, suzama i polaganjem cvijeća na kamion s tabutima, prekrivenim zastavama BiH, odali počast i ispratili posmrtne ostatke žrtava genocida iz 1995. godine, genocida u kojem su postrojbe pod zapovjedništvom haaškog osuđenika Ratka Mladića ubile 10. više od osam tisuća u masovnim ubojstvima na više lokacija na području Srebrenice i okoline Bošnjaka.
Planirano je da se kolona nakratko zaustavi u Ilijašu i Vogošći, te u Sarajevu ispred zgrade Predsjedništva BiH, Spomen obilježja ubijenoj djeci Sarajeva, pored pijace Markale i ispred Vijećnice.
Zbogom tabut
FOTO: N1
Nakon toga krenut će se prema Srebrenici, gdje je planirano zaustavljanje ispred Gradske džamije, a zatim prema Potočarima, gdje će u poslijepodnevnim satima biti dočekani tabuti s posmrtnim ostacima ubijenih žrtava.
Osamdesetogodišnja Mursa Omerović stigla je iz Amerike na ispraćaj posmrtnih ostataka žrtava genocida u Srebrenici.
– Ja sam iz Srebrenice, a sada živim u Americi. Ovo je prvi put da sam na tabut ispraćaju – rekla je kroz suze.
I sama je preživjela genocid u kojem su joj ubijeni suprug Sulejman te brojni članovi uže i šire obitelji.
– Moj muž je ubijen u genocidu, tri brata, četiri bratića, od muža Amidžići, Dajdžići, moja familija… – rekla je.
Kazala je da je danas u Visokom kako bi “ispratila sve naše stradale u genocidu”.
– Bio sam i kad je Srebrenica pala. Sve sam preživjela. Moj muž je uzet iz moje ruke, razdvojen. Tražili smo ga i nakon godina i godina našli smo ga – dodao je Mursa.
Među okupljenima je bila i Hatidža Semič iz Visokog. Kako je rekla, svake godine je tu da isprati žrtve genocida u Srebrenici.
– Ovdje sam da ispratim žrtve genocida. Ovdje smo zbog ubijenih. Svake godine sam tu, položim cvijeće i proučim Fatihu – kazala je i dodala da se nada da će “svako dočekati da nađe svoje dijete i konačno naći smiraj”.
Kolona je krenula iz Visokog
FOTO: N1
Žrtve koje će ove godine biti pokopane bile su u dobi od 20 do 56 godina, a među njima su i trojica mladića koji su u trenutku smrti bili dvadesetogodišnjaci koji će tek sada pronaći svoj konačni mir. Riječ je o nevinim ljudima koji su ubijeni na području Vlasenice, Zvornika, Bratunca i Srebrenice, a čiji su posmrtni ostaci godinama kasnije ekshumirani iz raznih masovnih grobnica.
Posmrtni ostaci dviju žrtava pronađeni su i ekshumirani još 1997. godine, dok su posmrtni ostaci ostalih žrtava ekshumirani između 2001. i 2022. godine na lokalitetima Kamenica, Jelovačka česma, Budak, Glogova…
Sin uz oca, brat uz brata
Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je Senad (Zaim) Jusić, rođen 1975. godine, koji je u trenutku smrti imao samo 20 godina. Nestao je u julu 1995. godine na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.
Najstarija žrtva je Ramo (Mustafa) Dautović, rođen 1939. godine. Ramo je rođen u Srebrenici, nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine nakon pronalaska masovne grobnice Kamenica – Čančari. Konačni smiraj pronaći će kod ranije pokopanog brata Juse.
I ove će godine konačni mir naći sin uz oca, brat uz brata, bratić uz bratića…
Spisak imena žrtava koje će biti ukopane 11. jula u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari:
Senad (Zaim) Jusić (rođen 1975. godine, imao 20 godina kada je ubijen) – nestao u julu 1995. godine na području Bratunca, posmrtni ostaci ekshumirani 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.
Muriz (Ramiz) Baraković (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – nestao na lokalitetu Zeleni Jadar u ljeto 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak.
Hamed (Edhem) Musić (rođen 1973. godine, imao je 22 godine kada je ubijen) – ubijen u ljeto 1995. godine na području Baljkovice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići (Bratunac).
Ramo (Šemso) Alić (rođen 1965. godine, imao je 30 godina kada je ubijen) – ubijen u Bratuncu 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine.
Muhidin (Osman) Osmanović (rođen 1963. godine, imao je 32 godine kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Most na Rijeci 2008. godine.
Huso (Rahman) Ćerimović (rođen 1963. godine, imao je 32 godine kada je ubijen) – nestao na području Zvornika u ljeto 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Kamenici 2008. godine.
Nuko (Suljo) Nukić (rođen 1957. godine, imao je 38 godina kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Jelovačka česma 2002. godine. Bit će ukopan pored četvero mališana.
Ahmet (Alija) Gušter (rođen 1954. godine, imao je 41 godinu kada je ubijen) – nestao na području Vlasenice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići (Vlasenica).
Asim (Omer) Kunić (rođen 1953. godine, imao je 42 godine kada je ubijen) – ubijen na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.
Ramo (Mustafa) Dautović (rođen 1939. godine, imao je 56 godina kada je ubijen) – nestao na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.
U Podrinje identifikacijskom projektu nalaze se posmrtni ostaci još deset identificiranih žrtava čije obitelji još nisu dale suglasnost za ukop, kao i tijela 36 žrtava koje su službeno identificirane DNK metodom, ali čije obitelji još nisu započele službenu identifikaciju.
Razlog zašto se obitelji još uvijek ne odlučuju na službenu identifikaciju i ukop uglavnom je nepotpunost kostura žrtava koji su pronađeni i identificirani. Mnogi od njih odluče čekati otvaranje novih grobova, u bolnoj nadi da će pronaći barem još jednu kost i pokopati cjelovitija tijela svojih najmilijih.
Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja potragu za 900 žrtava genocida, kao i za preostalim žrtvama čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, njih ukupno 7.566.
Genocid u Srebrenici
Nakon pada Srebrenice 11. srpnja 1995. godine pripadnici Vojske Republike Srpske i njihove pristaše u nizu masovnih pogubljenja ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je odlukom članova obitelji u mjesna mezarja ukopano 250 žrtava.
Još uvijek se traga za više od tisuću žrtava genocida u Srebrenici.
Međunarodni sud pravde u Haagu je 2007. godine donio presudu kojom je utvrđeno da je Vojska Republike Srpske (VRS) u srpnju 1995. počinila genocid u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN-a.
Haaški tribunal, Sud BiH i pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni. Između ostalih, na doživotni zatvor osuđeni su ratni predsjednik RS-a i zapovjednik vojske tog entiteta Radovan Karadžić i Ratko Mladić.