Sarajevo je uspješno zakoračilo u budućnost, točnije u 1993. godinu, gdje KJKP Vodovod i kanalizacija (ViK), pod dirigentskom palicom Adnana Šeraka, provodi inovativni program povijesne retro-simulacije na temperaturi višoj od 35 stupnjeva.
I dok mještani brdskih naselja poput Mahmutovca, Jarčedola i Boguševca danima vježbaju preživljavanje bez kapi vode, uprava tvrtke pokazuje vrhunski cinizam šaljući cisternu između 10 i 12 sati – idealno vrijeme za umirovljenike u punoj snazi koji mogu nositi kanistere i kante s vodom, dok su ostali građani u to vrijeme na poslu.
Ako se malo bolje pogleda, ova katastrofa u režiji kantonalnih vlasti nije incident, već sustavna slika i prilika za tvrtku koja desetljećima uspijeva samo u jednoj disciplini: prebacivanju odgovornosti sa izgorjelih pumpi na puknute cijevi.
Simulacija normalnog života
Dok se dispečeri ViK-a brane metodom “operateri zauzeti, čekaj”, a građani bocama i kantama simuliraju normalan život u 21. stoljeću, pitanje odgovornosti ponovno lebdi u zraku kao nakon nedavnog urušavanja na Dolac Malti.
Odgovor je, naravno, uobičajeni sarajevski klasik – nitko neće odgovarati, jer u sustavu u kojem je imati vodu luksuz, građanima je najlakše poručiti „strpite se“ i zahvaliti sudbini što, za razliku od ratnih godina na koje ih vlast tako nostalgično podsjeća, ovaj put na njih barem nitko ne puca s okolnih brda dok s kanisterima idu do najbližeg izvora.
Ekstremno preživljavanje
I dok Vlada Kantona Sarajevo troši milijune na turističku promociju, Općina Stari Grad nudi jedinstvenu, autentičnu turističku turu “Extreme Survival”.
Stranci mogu platiti da osjete čari sarajevskih padina bez kapi vode na plus 35, dok domaći stanovnici istu uslugu dobivaju u fiksnoj cijeni održavanja vodovodne mreže.
I da nastavimo sada u ozbiljnijem tonu, zvali smo dispečera KJKP Vodovod i kanalizacija u večernjim satima prije dva dana, imali smo sreće da se javio. Rekao nam je da je neka pumpa pokvarena.
– Pumpa je izgorjela, pokušavamo je popraviti, vode nećete imati još dva dana, strpite se – pojašnjavaju iz ovog komunalnog poduzeća.
Veliki broj brdskih naselja u općini Stari Grad danima je bez vode. Mještani naselja Mahmutovac, u ulici Sulejmana Zolja, u proteklih 48 sati imali su vodu u slavinama samo sat i po, i to je sve.
Ovakvim načinom rada KJKP Vodovod i kanalizacija pogođeno je nekoliko hiljada domaćinstava.
Nakon četiri dana Kalvarije iz Vodovoda stiže obavijest: “Obavještavaju se mještani Jarčedola, Širokače i Boguševca da će vodosprema biti u njihovim naseljima od 10 do 12 sati.
Naravno, u ovoj se obavijesti spominju samo neka naselja, valjda su iz tih naselja i vršili najveći pritisak na upravu ovog komunalnog poduzeća.
Pitam predstavnike vlasti u Kantonu Sarajevo, predstavnike Općine Stari Grad, te menadžment KJKP ViK, šta će nam cisterna za vodu, ne treba nam. Možemo otići i na mezarje na česmu po vodu, možemo otići i do poznatih sarajevskih gradskih i prigradskih izvora, neki su ih se sjetili iz rata, među kojima je i potpisnik ovih redova.
Sada nas neće gađati granatama s Trebevića, Bora i drugih položaja po brdima oko Sarajeva. Barem možemo sigurno oprati odjeću na tom izvoru, okupati se, pa čak i ponijeti kanister vode za ispiranje zahodske školjke. Sada možemo i autom, gorivo je skupo, ali možemo naći nešto za ove situacije.
Gospodine Serak, imate li vode?
Lijepo, a sad da postavim pitanje Upravi ViK-a, tko će točiti vodu iz cisterne od 10 do 12 sati, kada je 80 posto ljudi na poslu?
Da nije tužno, bilo bi smiješno.
Sinoć je autor ovih redaka uputio upit direktoru KJKP Vodovod i kanalizacija Adnanu Šeraku na koje on naravno nije odgovorio, valjda čeka instrukcije stranačkog lidera. Pitanje je bilo: “Gospodine Šerak, imate li vode?”.
Strašno je sve ovo što proživljavaju Sarajlije. Na plus 35 nema vode, ni za piće, ni za WC, ni za kupanje… Tko će za ovo odgovarati? Nitko, kao i uvijek. Nije bitno to što stanovnici padina nemaju vode, važni su bili kada su u veljači 1992. goloruki izašli na okolna brda iznad Sarajeva braniti grad, pa čak i oni koji sada odlučuju hoće li imati pitke vode ili ne.
Prije mjesec dana slična situacija bila je u Novom Sarajevu, na magistralnom putu, na Dolac Malti, pukla je cijev, voda je lila na sve strane, nekoliko naselja ostalo je bez vode, a nadležni su se tek nakon 24 sata sjetili poslati cisternu.
Tko je odgovoran što su građani velikog dijela Starog grada bez vode, što proživljavaju period 1992.-1995. godina, što peru ruke i lice od boca, što peru suđe u kantama?
Odgovor je jednostavan, kriva je nesposobna Vlada Kantona Sarajevo koja nam skoro osam godina priča bajke kako je sve divno i kako ovako nikada nije bilo. I nije, u pravu su!
I dok nam “najbolja vlast ikada” na društvenim mrežama ponosno poručuje kako živimo u zlatnom dobu napretka, sarajevska se stvarnost i dalje mjeri dubinom plastične kante na plus 35 stupnjeva. Jer u Kantonu Sarajevo napredak očito ne znači ići naprijed, već imati privilegiju da u 21. stoljeću sa strepnjom i kanisterom u ruci gledaš u nebo, moleći Boga za kišu prije nego što se direktor ViK-a sjeti popraviti pumpu.