Izbijanje ebole u Demokratskoj Republici Kongo izaziva ozbiljnu zabrinutost, piše BBC.
Virus se već tjednima nezapaženo širi dijelom svijeta u kojem je zbog građanskog rata gotovo nemoguće učinkovito kontrolirati epidemiju, a riječ je o rijetkoj vrsti ebole za koju postoji znatno manje alata i metoda liječenja.
Ova varijanta virusa ubije oko trećinu zaraženih.
Nalazimo se u ključnom trenutku epidemije: još uvijek nije jasno koliko se virus proširio, ali već postoji gotovo 250 sumnjivih slučajeva i oko 80 smrtnih slučajeva.
Hitna situacija
Većina epidemija ebole i dalje je relativno ograničena, ali stručnjake još uvijek ne prati sjećanje na katastrofalnu epidemiju od 2014. do 2016. Tada je u zapadnoj Africi bilo zaraženo čak 28.600 ljudi, što je najveća epidemija ebole u povijesti.
Proglašenje međunarodnog javnozdravstvenog izvanrednog stanja od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ne znači da je svijet na početku pandemije poput COVID-19.
Globalni rizik od ebole i dalje je vrlo nizak. Čak i tijekom izbijanja 2014.-2016., samo su tri slučaja prijavljena u Ujedinjenom Kraljevstvu, među zdravstvenim radnicima koji volontiraju u Africi.
– No, sama odluka pokazuje da je situacija dovoljno složena da zahtijeva međunarodnu koordinaciju – kaže dr. sc. Amanda Rojek s Instituta za pandemijske znanosti Sveučilišta u Oxfordu.
I dalje postoji ozbiljna prijetnja susjednim zemljama poput Ugande, Južnog Sudana i Ruande, koje se smatraju visokorizičnima zbog intenzivne trgovine i putnih veza s Kongom.
U Ugandi su već potvrđena dva slučaja zaraze, a jedna je osoba preminula.
Ebola je izuzetno ozbiljna i smrtonosna bolest, iako je srećom rijetka. Virusi ebole prirodno cirkuliraju među životinjama – ponajviše voćnim šišmišima – ali ljudi se mogu zaraziti bliskim kontaktom sa zaraženim životinjama ili njihovim tjelesnim tekućinama.
Ovu epidemiju uzrokuje soj Bundibugyo, jedan od tri poznata soja ebole koji uzrokuju epidemije, ali i jedan od najmanje istraženih.
Bundibugyo je dosad izazvao samo dvije epidemije – 2007. i 2012. – tijekom kojih je umrlo oko 30 posto zaraženih.
Upravo ovaj soj predstavlja niz ozbiljnih problema.
Ne postoje odobrena cjepiva ili lijekovi za Bundibugyo, za razliku od nekih drugih vrsta ebole, iako su određeni eksperimentalni tretmani u razvoju.
Problem su i testovi koji za sada ne daju pouzdane rezultate. Prvi nalazi tijekom ove epidemije bili su negativni na ebolu, pa su tek sofisticiranije laboratorijske analize potvrdile da se radi upravo o soju Bundibugyo.
– To je jedan od najvećih razloga za zabrinutost u ovoj epidemiji – upozorava profesorica Trudie Lang sa Sveučilišta u Oxfordu.
Simptomi se obično javljaju između dva i 21 dan nakon infekcije.
U početku bolest podsjeća na gripu – javlja se temperatura, glavobolja i iscrpljenost. Ali kako bolest napreduje, dolazi do povraćanja, proljeva i zatajenja organa.
U nekih bolesnika dolazi do unutarnjeg i vanjskog krvarenja.
Budući da ne postoje odobreni lijekovi posebno usmjereni na Bundibugyo, liječenje je ograničeno na tzv. potporu tijelu: ublažavanje boli, liječenje drugih infekcija, nadoknada tekućine i pravilna prehrana.
Rana medicinska skrb značajno povećava šanse za preživljavanje.
Ebola se širi putem zaraženih tjelesnih tekućina, kao što su krv ili bljuvotina, ali do prijenosa obično ne dolazi prije pojave simptoma.
Prvi poznati slučaj bila je medicinska sestra koja je razvila simptome 24. travnja.
Trebalo je gotovo tri tjedna da vlasti potvrde da se radi o epidemiji.
– Virus se tjednima nekontrolirano širi, a epidemija je otkrivena vrlo kasno, što je ozbiljno zabrinjavajuće – rekla je dr. Anne Cori s Imperial Collegea u Londonu.
To znači da zdravstvene službe zaostaju u pokušajima kontrole zaraze, a WHO upozorava da sve ukazuje na “potencijalno mnogo veću epidemiju od one koja je trenutno registrirana”.
Centri za liječenje
Sada je glavna strategija brzo identificirati zaražene osobe i utvrditi s kim su bili u kontaktu.
Istodobno će se nastojati spriječiti širenje ebole kroz bolnice i centre za liječenje, gdje su pacijenti u najzaraznijoj fazi bolesti.
Veliki izazov bit će i siguran pokop mrtvih, jer tijela umrlih i dalje ostaju zarazna.
Situaciju dodatno komplicira činjenica da se epidemija odvija u ratom zahvaćenom dijelu DR Konga, gdje je više od 250 tisuća ljudi raseljeno iz svojih domova.
– Mnoga pogođena područja su rudarski gradovi s vrlo mobilnim stanovništvom.
Ljudi neprestano migriraju između zajednica i prelaze granice, što značajno povećava rizik od širenja virusa, kaže Lang.
Ipak, Demokratska Republika Kongo ima veliko iskustvo u borbi protiv ebole, a odgovor zdravstvenih vlasti danas je “neusporedivo jači nego prije deset godina”, smatra dr. Daniela Manno s Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu.
Hoće li epidemija biti brzo stavljena pod kontrolu ili će se pretvoriti u katastrofu kakvu je svijet vidio prije deset godina, ovisit će o trenutnoj reakciji.
Vjeruje se da je nekoliko Amerikanaca koji su trenutno u Demokratskoj Republici Kongo također bili izloženi sumnjivim slučajevima u najnovijem izbijanju ebole u zemlji, a za nekoliko se smatra da su bili izloženi visokorizičnim slučajevima, izvijestio je američki zdravstveni i medicinski portal STAT News.
Najmanje jedna od tih osoba možda je razvila simptome, stoji u izvješću.
Rezultati testova za te osobe još nisu dostupni, ali američka vlada navodno pokušava organizirati njihov transfer iz DR Konga na mjesto gdje mogu biti u sigurnoj karanteni i liječiti se ako se zaraze, navodi se u izvješću STAT-a.