Svjedoci smo da se u Sarajevu, ali i drugim gradovima Bosne i Hercegovine, uglavnom grade stambeni objekti. Znamo da su tvrtke koje bi zapošljavale nekoliko stotina ljudi odavno nestale, ali to nije tema naše priče. Fokus naše priče je nešto drugo.
Naime, ako pitate iskusnije građane, oni kažu da nikad ne bi kupili stan u novogradnji, koliko god novca imali. Prema njihovom mišljenju, starije zgrade, građene 80-ih i sada, bolje su od ovih novih koje su “nikle preko noći”, kao gljive poslije kiše.
S druge strane, puno je onih koji žive u novoizgrađenim stanovima, a ističu dobre i loše strane života u tim stanovima. Kako kažu, stanovi su novi, jako je toplo, postoji i mogućnost vodomjera i mjerenja potrošnje grijanja (istina, ne u svim), pa plaćate onoliko koliko potrošite.
No, cijena kvadrata u novogradnji nije zanemariva, a dio stanara žali se na tanke zidove, lošu izolaciju do te mjere da se susjeda čuje “od riječi do riječi” kad nešto govori te manjak privatnosti jer su balkoni i prozori vrlo blizu ili okrenuti jedni prema drugima. Mnogi će reći, to je stara priča.
Koliko su sigurne zgrade?
No, s obzirom na to da su sve češći požari u stambenim objektima, svjedoci smo velike tragedije koja se dogodila u Domu penzionera u Tuzli, gdje je smrtno stradalo 17 starih i nemoćnih osoba.
Osim tragedije i toliko izgubljenih nevinih života, problem je što objekt nije zadovoljio sve sigurnosne aspekte. Kako nam je tada kazao zapovjednik Profesionalne vatrogasne brigade Sarajevo Kemal Cacan, u toj zgradi je nekada bio hotel, au međuvremenu je pretvoren u starački dom. Kao takva nije mogla biti nikakva zdravstvena ustanova jer nije ispunjavala uvjete, a kamoli za smještaj starih, iznemoglih, bolesnih, nemoćnih i nepokretnih osoba.
Cacan nam je tada rekao da je, s obzirom na to kako se gradi, tko što gradi i kako se dobivaju dozvole i nabavljaju materijali i investitori, tek početak. Prema njegovim riječima, takvih će slučajeva biti još.
Što kaže struka?
Zato nas je zanimalo jesu li novogradnje napravljene od odgovarajućeg materijala, koji na neki način sprječava da se požar razbukta, a ne da se vatra odmah rasplamsa i u kratkom roku proguta cijeli stan i zgradu, kako se ne bi dogodila neviđena tragedija.
O tome smo razgovarali s arhitekticom Džanom Jusufović.
Pitali smo ispunjavaju li novoizgrađeni objekti u Sarajevu i drugim gradovima sve uvjete sa sigurnosnog aspekta (izlaz na krov u slučaju nužde, požarne stepenice, aparati za gašenje požara).
– Novoizgrađeni objekti u Sarajevu i drugim gradovima teoretski moraju ispunjavati propisane uvjete zaštite od požara i evakuacije, ali u praksi to često ovisi o kategoriji objekta, kvaliteti projekta i učinkovitosti nadzora, odnosno inspekcije.
Kada je riječ o novogradnji u Bosni i Hercegovini, tipskim stambenim i višekatnicama, materijali koji se koriste za izgradnju i zaštitu od požara uglavnom su standardizirani prema tehničkim normativima i propisima. Prilikom odabira građevinskih materijala za gradnju nekoliko je ključnih kriterija koje arhitekti, projektanti i investitori moraju i moraju uzeti u obzir.
To nisu samo estetski ili cjenovni čimbenici, važno je sagledati strukturne, sigurnosne, ekološke i funkcionalne aspekte.
Nosivost i sigurnost konstrukcije je jedan od osnovnih kriterija, jer materijal mora izdržati planirana opterećenja: vlastitu težinu, opterećenje od snijega, vjetra, seizmičko opterećenje. Sljedeći kriterij je otpornost na vatru. Materijali moraju spriječiti ili usporiti širenje požara u slučaju ove vrste akcidenta, zbog čega se biraju materijali klasificirani kao A1, A2 (nezapaljivi), odnosno B (jako zapaljivi) – kaže arhitektica Džana Jusufović.
Džana Jusufović
FOTO: Privatna ahriva
Arhitekt dodaje da je mineralna vuna poželjna kao toplinska izolacija zbog svoje nezapaljivosti, dok je, primjerice, EPS ili stiropor potrebno dodatno zaštititi kako bi se postigao efekt “nezapaljivosti”.
Vrlo važan kriterij u vremenu klimatskih promjena, te usklađenosti sa zakonskim okvirima u ovoj oblasti, je odabir odgovarajuće toplinske i zvučne izolacije s niskim vrijednostima toplinske vodljivosti, općeg toplinskog kapaciteta materijala, odnosno njegove spremnosti da zadrži, odnosno akumulira toplinu kada je potrebna ili je „odbije“ kada nije.
– Neki od ključnih čimbenika koji utječu na odabir materijala su ekonomičnost i dostupnost, prilagodljivost projektnoj tehnologiji, niski ugljični otisak od proizvodnje do ugradnje materijala i slično – kaže Jusufović.
Od arhitekta nismo dobili odgovor na naše pitanje jesu li zadovoljeni osnovni zahtjevi za sigurnost u slučaju požara, a to je da objekti moraju biti projektirani i izgrađeni tako da se u slučaju požara može osigurati nosivost objekta u određenom razdoblju, ograničena pojava i širenje požara i dima unutar objekta, ograničeno širenje požara na okolne objekte, korisnici mogu napustiti objekt ili se na drugi način spasiti, te da, naravno, vodi se računa o sigurnosti spasilačke ekipe, odgovor od arhitekta nismo dobili.
Kako kaže, taj dio je nadležan za tvrtke koje se bave protupožarnom zaštitom i one mogu dati odgovor.
Kontaktirali smo nekoliko takvih tvrtki, no ni od jedne nismo dobili odgovor.
Kako navode, objekti na kojima su radili imaju i protupožarne stepenice i aparate te pristup krovištu (ne precizirajući o kojim objektima), a za ostale, na kojima nisu radili, ne mogu ništa sa sigurnošću jamčiti.