Britanija se danas suočava s ozbiljnim ekonomskim i društvenim padom koji tjera sve više investitora i mladih ljudi da napuštaju zemlju.
Visoki porezi, posebice porez na nasljedstvo od 40 posto, sve veća regulacija, visoki troškovi energije i slaba gospodarska perspektiva stvaraju osjećaj da država ne cijeni privatni sektor.
Zbog toga mnogi visokoproduktivni i bogati građani sele u zemlje s povoljnijim uvjetima.
London, nekoć globalno središte financija, kulture i inovacija, gubi svoju privlačnost. Javni rashodi i porezi dosežu povijesno visoke vrijednosti, investicije padaju, a nezaposlenost raste. Građani se zbog kriminala osjećaju nesigurnije i nezadovoljni su načinom na koji se upravlja migracijama. Sve to stvara atmosferu općeg pesimizma.
U godinu dana Britaniju je napustilo gotovo 700.000 ljudi, najviše u Australiju, Novi Zeland, SAD, Kanadu i europske zemlje koje nude bolje mogućnosti i kvalitetniji život. Mladi, visokoobrazovani ljudi teško nalaze pristupačne stanove i dobre poslove, a start-up scena, nekada iznimno živa, pala je na najnižu razinu u posljednjih deset godina.
Za razliku od zemalja Europske unije, koje barem imaju potporu zajedničke valute i integriranog tržišta, Britanija još nije ostvarila ekonomske prednosti na koje je računala nakon izlaska iz EU.
Sadašnja politika više se fokusira na javni sektor i preraspodjelu nego na rast, produktivnost i poticanje poduzetništva.
Zemlja se tako nalazi u dugom razdoblju stagnacije i neizvjesnosti.
Mnogi smatraju da će tek ozbiljna kriza natjerati državu na potrebne reforme koje bi mogle vratiti konkurentnost i stvoriti bolje uvjete za život i rad.
Do tada će veliki broj talentiranih ljudi i dalje odlaziti u potrazi za boljim prilikama, što je težak udarac za Britaniju.