“Siječanj traje vječno, veljača prođe za jedan dan, dođe ožujak i dođe proljeće.”
Duhovita dosjetka koja kruži društvenim mrežama savršeno dočarava osjećaj koji mnogi dijele u prvom mjesecu godine.
Spori i hladni dani
No, šalu na stranu, većina ljudi misli da je siječanj zaista “najdulji i najdepresivniji mjesec”, koji nikad ne završava, a zašto nam se tada dani čine sporo, hladno i slični jedni drugima, objašnjava psiholog Marko Romić.
– Narod općenito ima takvo mišljenje o siječnju, mislim i da postoje zdravorazumski razlozi kojima bismo ga mogli tumačiti, odnosno razumjeti. Jedan od najvažnijih je psihološki kontrast u odnosu na prosinac, mjesec prepun blagdanskog raspoloženja i euforije. U prosincu smo kao napuhani balon – okićeni i lijepi, dok smo u siječnju ispuhani balon jer tri dana su dovoljna za svako čudo. To su logični razlozi – pada raspoloženje, emocionalno i materijalno se iscrpljujemo i vraćamo se u stvarnost, a ponekad smo i depresivni – kaže psihologinja.
Dodajmo tome, kaže, i kratke, tmurne zimske dane.
– Siječanj je siv mjesec s malo svjetla. Znanstvena istraživanja pokazuju da razina dnevnog svjetla utječe na raspoloženje, a nedostatak svjetla može pojačati osjećaj tromosti i težine dana – kaže Romić za Faktor.
Sjever i Jug
Za usporedbu, ljudi u sjevernim krajevima, gdje su dani kraći i hladniji, a noći duže, kaže, emocionalno su hladniji i distanciraniji, dok su južnjaci energičniji i razigraniji čak i tijekom zimskih mjeseci.
No, dodaje Romić, osjećaj da siječanj traje beskonačno nije samo stvar hladnoće ili tmurnog vremena. Na to utječe i psihički “reset” nakon blagdana.
– Prosinac je mjesec velikih očekivanja, slavlja i trošenja, kako emotivnog tako i materijalnog. Kad dođe siječanj, dolazi realnost, radni ritam i obaveze. Subjektivno, dani se tada čine duljim, a mjesec beskonačnim – zaključuje Romić.