Od prvog dana napada na IranSAD i Izrael slavodobitno su tvrdili da su ostvarili ogromne pobjede. Javnosti je prvotno rečeno da će sukob trajati samo četiri dana.
Danas, gotovo mjesec dana kasnije, ne nazire se kraj rata, a Washington tek treba artikulirati jasan ratni cilj ili pružiti uvjerljiv razlog zašto je do eskalacije uopće moralo doći.
Osim ubojstava najviših dužnosnika i napada na infrastrukturu, Islamska Republika nije zadat niti jedan udarac koji bi se mogao smatrati strateškom pobjedom.
Usporedbe radi, tijekom dvanaestodnevnog rata u lipnju 2025. izraelski Mossad postigao je daleko veće rezultate u sabotaži protuzračne obrane i eliminaciji znanstvenika.
Ovaj put iranski odgovor bio je brži, koordiniraniji, a interna mreža stranih agenata pokazala se gotovo nebitnim faktorom.
Mit o destrukciji naspram surove stvarnosti
Američka vlada uporno ponavlja da je iranska mornarica “na dnu oceana” i da je njezina protuzračna obrana “izbrisana”. Sam Trump je tvrdio da je eliminirano 90 posto iranskih projektila. Međutim, demanti i dalje stižu sa samog bojišta.
Iranska protuzračna obrana uspjela je presresti i prisiliti moderni borbeni avion F-35 na hitno slijetanje, a pritom svakodnevno obarati neprijateljske dronove.
Udari Revolucionarne garde (IRGC) na britansko-američku bazu Diego Garcia otkrili su da Teheran posjeduje projektile koji mogu precizno pogoditi ciljeve na udaljenosti većoj od 4000 kilometara.
Dok SAD tvrdi da uništava iranske brodove, Teheran objavljuje snimke neosvojivih podzemnih objekata u kojima su pohranjeni ključni pomorski resursi.
Slom američke prisutnosti u regiji
Iranski napadi, uz potporu saveznika, prisilili su NATO da se potpuno povuče iz Iraka. Američke baze u Perzijskom zaljevu, Iraku i Jordanu trpe kontinuirane napade dronovima i raketama, većina ih je oštećena, a neke su potpuno sravnjene sa zemljom.
Istodobno, Hezbollah se u Libanon vratio jači nego ikada, uspješno sprječavajući izraelsku vojsku da napreduje na jugu, unatoč tvrdnjama Washingtona da je skupina eliminirana.
Čak je i nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln bio prisiljen na povlačenje nakon što je na njega pucano.
Energetski bumerang i gospodarski trijumf Teherana
Blokada Hormuškog tjesnaca izazvala je naftnu krizu goru od one iz 1973. Cijene goriva skočile su za 40 posto, a globalno gospodarstvo grči pod pritiskom rekordnih cijena energije.
Dok se Zapad guši u troškovima, Iran bilježi najveću proizvodnju nafte u 46 godina.
Situacija je postala toliko kritična da Trumpova administracija sada razmatra ukidanje sankcija Iranu kako bi omogućila kupnju njihove nafte i smirila tržište.
Ono što Bijela kuća pokušava predstaviti kao “strateški potez” zapravo je jasan znak kapitulacije pred ekonomskom realnošću rata koji gube.
Najveća katastrofa u povijesti SAD-a?
Trumpova slika poraženog Irana bez vojnih sposobnosti sušta je suprotnost stvarnosti. Iran pobjeđuje jer ima jasnu strategiju, dok SAD i Izrael imaju samo eskalaciju bez plana.
Čak i kad bi SAD pokušale kopnenu invaziju na strateške otoke, ne bi otvorile Hormuški tjesnac sve dok Iran posjeduje projektile i mine koje mogu potopiti svaki brod.
Ovaj rat ne samo da uništava američku projekciju moći u zapadnoj Aziji, već služi i kao povijesni dar Moskvi i Pekingu.
Washington je uvučen u sukob koji bi se mogao pokazati najsmrtonosnijim u povijesti SAD-a, vođen interesima strane sile i taštinom vođe koji je obećao mir i donio globalni kaos.