Sindikat radnika u zdravstvu Kantona Sarajevo i Pregovarački tim Vlade KS nastavljaju 1. aprila pregovore o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora u zdravstvu na nivou Kantona Sarajevo, od kada očekuju konkretnu ponudu, prvenstveno u pogledu satnice, ali i svih ostalih zahtjeva koje je Sindikat dostavio.
Sve preko toga smatramo namjernim odugovlačenjem i neozbiljnim odnosom prema zdravstvenim radnicima, rekao je Senad Sadiković, predsjednik Sindikata, dodavši da ih ne zanimaju politički stavovi, spinovi i pokušaji relativiziranja.
– Zdravstveni radnici nisu tema za političke igre niti sredstvo za dnevnopolitičke obračune. Stav Sindikata je čvrst i nepromijenjen: nema uzmaka, nema kompromisa na štetu radnika i nema prihvaćanja kozmetičkih povećanja. Tražimo realno i dostojanstveno povećanje plaća i od toga nećemo odustati. Vara se ako netko misli da će iscrpiti Sindikat ili slomiti ovaj pritisak. Ovdje nije riječ o politici, već o dostojanstvu ljudi koji zdravstveni sustav svakodnevno drže na nogama – kaže Sadiković.
Opravdanje za zahtjev za povećanjem plaća sindikat nalazi u kontinuiranom i sve intenzivnijem rastu troškova života koji, po njima, izravno ugrožava egzistenciju radnika i njihovih obitelji.
– Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo konstantnog rasta cijena goriva, prehrane i režijskih troškova – cijene struje, grijanja, vode i komunalnih usluga rastu iz mjeseca u mjesec, dok plaće ostaju iste ili rastu simbolično i nedovoljno da odražavaju stvarno stanje na tržištu. Poseban problem je i enormni rast cijena nekretnina, jer kvadrat stana doseže i 5000 eura. To jasno pokazuje da je rješavanje stambenog pitanja za prosječnog zdravstvenog radnika postalo gotovo nedostižno. Poskupljenje goriva dodatno pokreće lančanu reakciju – rastu troškovi transporta, distribucije i proizvodnje, što automatski dovodi do poskupljenja hrane i svih ostalih proizvoda. Istovremeno, cijene osnovnih životnih namirnica već su dosegle razinu koja ozbiljno opterećuje kućne proračune. Kad se svemu tome dodaju režijski troškovi, jasno je da radnici više ne mogu pokriti ni osnovnu potrošačku košaricu, a da se dodatno ne zaduže ili odreknu osnovnih životnih potreba – naglašava Sadiković.
U takvim okolnostima, prema njegovim riječima, povećanje plaća nije luksuz niti politički zahtjev, već nužna i opravdana mjera za očuvanje dostojanstva radnika i stabilnosti društva.
– Plaće moraju pratiti stvarne troškove života jer bez toga rad gubi vrijednost, a radnici postaju socijalno ugroženi unatoč redovitom obavljanju posla. Sindikat jasno ističe da radnici ne mogu i ne smiju biti jedini koji snose teret gospodarske krize. Godinama su podnosili posljedice inflacije i poskupljenja bez adekvatne reakcije, ali sada je došlo vrijeme da se uspostavi pošteniji odnos prema radu i radnicima. Ako cijene goriva, hrane, režija i nekretnina svakodnevno rastu, onda mora rasti i cijena rada. Sve ostalo je ignoriranje stvarnosti i direktno ugrožavanje egzistencije ljudi koji nose ovaj sustav – kazao je Sadiković.