Okružni sud u Trebinju donio je prvostupanjsku presudu kojom je Ilija Elez osuđen na osam godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog 1992. godine na području Foče.
Proglašen je krivim da je zajedno s Neđom Golubovićem, koji je poginuo 1998. godine, sudjelovao u ubojstvu četiri civila bošnjačke nacionalnosti na području Miljevine.
Prema presudi, Elez se s Golubovićem, naoružan automatskom puškom, automobilom Lada Niva dovezao ispred kuća Ahmeta Ramovića, Halila Hrbinića zvanog Muriz, Hamde Muhovića i Rame Ramovića, koje su nezakonito lišili slobode, odvezli ih na lokalitet Mitrinog izvora i ubili ih iz vatrenog oružja. Njihova tijela kasnije su pronađena i ekshumirana 1999. godine.
U obrazloženju presude je navedeno da je utvrđeno da je Elez učestvovao u otmici civila, te da su od posebnog značaja iskazi svjedoka koji su prepoznali optuženog. Veliki broj svjedoka potvrdio je da se odmah nakon odvođenja civila čuo pucanj.
Sud je naveo da tužitelj Okružnog javnog tužiteljstva u Trebinju nije uspio dokazati samu radnju ubojstva, ali činjenica da su svjedoci čuli pucnje iz pravca u kojem su žrtve odvođene navodi na zaključak o uzročno-posljedičnoj vezi između dva događaja.
Odbačena je teza Elezove obrane da niti jedan svjedok nije vidio čin ubojstva, te je nedvojbeno dokazano Elezovo učešće u svim događajima.
– Za postojanje saizvršilaštva nije ni potrebno utvrđivati da su obojica optuženih pucali u žrtve, s obzirom da sve one radnje koje je optuženi Ilija Elez poduzimao zajedno sa Neđom Golubovićem imaju presudan značaj u procesu počinjenja krivičnog djela, a posebno okolnost da je zajedno sa Neđom Golubovićem odveo žrtve u pravcu Mitrinog izvora, gdje su pronađena njihova tijela – obrazloženje je suda. države.
Također je dokazano da je Elez bio pripadnik Vojske Republike Srpske, a Sud je prilikom odmjeravanja kazne cijenio kao olakotne okolnosti da je 1992. godine bio mlađi punoljetnik, da je ranije bio neosuđivan, da je obiteljski čovjek, te da je od događaja prošlo više od 30 godina.
Od otegotnih okolnosti Sud je cijenio činjenicu da se radi o smrti četiri civila, od kojih je jedan bio maloljetnik s poteškoćama u razvoju.
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu RS.