Toplinski valovi koji uzrokuju iznenadne i razorne suše šire se sve brže svijetom, naglašavajući kako se ekstremni uvjeti potaknuti klimatskim promjenama mogu opasno nadograditi jedni na druge, pokazuje novo istraživanje.
Studija južnokorejskih i australskih znanstvenika otkrila je da se dvostruki udarac vrućine i suše pojačava kako se planet zagrijava, a posebno zabrinjava sve brži rast najrazornije vrste suše – one izazvane prethodnim toplinskim valom. Euronews.
Tijekom 1980-ih takvi su ekstremi svake godine pogađali samo oko 2,5 posto kopnene površine Zemlje.
Do 2023. godine, posljednje godine koju su analizirali istraživači, taj je udio porastao na 16,7 posto, dok je desetogodišnji prosjek 7,9 posto.
Autori studije navode da je prosjek vjerojatno dodatno porastao zbog rekordne globalne topline 2024. i gotovo jednako tople godine 2025.
Alarmantno ubrzanje promjena
U studiji objavljenoj 6. ožujka u časopisu Science Advances, znanstvenici su rekli da je ubrzana stopa promjena još više zabrinjavajuća od samih brojeva.
Tijekom prva dva desetljeća promatranog razdoblja, od 1980. godine, povećalo se širenje ekstrema u kojima toplina dolazi prva, ali je stopa rasta u posljednje 22 godine osam puta veća nego prije.
Događaji u kojima prvo nastupi suša, a zatim ekstremne vrućine, i dalje su češći i također u porastu. Međutim, istraživači su se fokusirali na slučajeve gdje je vrućina prva, jer su tada suše jače, objašnjava koautor studije Sang-Wook Yeh, klimatolog sa Sveučilišta Hanyang u Južnoj Koreji.
Takvi uvjeti dovode do takozvanih “munjevitih suša”, koje su razornije nego inače jer iznenada pogađaju i ne ostavljaju ljudima i poljoprivrednicima vremena za pripremu, rekao je glavni autor Yong-Jun Kim, klimatolog s istog sveučilišta. Nagle suše nastaju kada topliji i “žedniji” zrak povuče više vlage iz tla, a u svijetu koji se zagrijava postaju sve češći, kao što su prethodne studije pokazale.
Opasna kombinacija klimatskih ekstrema
– Studija naglašava ključnu činjenicu o klimatskim promjenama: najrazornije posljedice često su rezultat složenih ekstrema. Kada se toplinski valovi, suša i povećani rizik od požara dogode istovremeno – kao što je bio slučaj s toplinskim valom u Rusiji 2010. ili požarima u Australiji 2019. i 2020. – posljedice se mogu naglo pogoršati, kaže Andrew Weaver, klimatolog sa Sveučilišta Victoria u Britanskoj Kolumbiji, koji nije bio uključen u istraživanje.
– Ono što ova studija pokazuje je da zatopljenje ne samo da povećava vjerojatnost toplinskih valova, već i mijenja način na koji toplina i suša međusobno djeluju, što dodatno povećava rizike s kojima se suočavamo – dodaje Weaver.
Weaver živi na sjeverozapadu Tihog oceana, gdje su toplinska kupola i suša 2021. bili, kaže Kim, savršen primjer fenomena čiji brzi rast istraživači bilježe. Drugi primjeri uključuju toplinski val i sušu oko kineske rijeke Yangtze 2022. te rekordnu vrućinu i sušu u Amazoniji 2023. i 2024.
– Toplinska kupola na pacifičkom sjeverozapadu 2021. pokazuje koliko brzo ovi složeni ekstremi mogu eskalirati – temperature od gotovo 50 stupnjeva Celzijevih u Lyttonu u Britanskoj Kolumbiji bile su popraćene brzim sušenjem i ekstremnim uvjetima za požare koji su uništili cijelo naselje – ističe Weaver, bivši kanadski predstavnik.
Najranjivija područja i moguća točka preokreta
Studija je otkrila najveći porast suša koje počinju toplinskim valom u Južnoj Americi, zapadnoj Kanadi, Aljasci i zapadu Sjedinjenih Država, kao i u dijelovima središnje i istočne Afrike. Kim i Yeh navode da su uočili “točku preokreta” oko 2000., kada se ubrzao porast sušnih situacija koje su prethodile vrućini.
Jennifer Francis, klimatolog iz Woodwell Centra za istraživanje klime, koja također nije bila uključena u studiju, rekla je da se prekretnica “sablasno podudara s početkom brzog zagrijavanja Arktika, gubitkom morskog leda i smanjenjem proljetnog snježnog pokrivača na kontinentima sjeverne hemisfere”.
Uz dugotrajno zagrijavanje, Kim kaže da su primijetili ubrzanje u načinu na koji se toplina kretala između kopna i zraka neposredno prije te prekretnice oko 2000. On i Yeh pretpostavljaju da je Zemlja možda prošla “točku preokreta”, nakon koje bi promjene mogle biti nepovratne.
Gerald Meehl, klimatolog u Nacionalnom centru za istraživanje atmosfere koji također nije bio uključen u studiju, napominje da se nekoliko aspekata Zemljine klime i ekološkog sustava promijenilo u kasnim 1990-ima, a mogući okidač bio je jak El Niño 1997.-1998. godina.
No, dodaje kako je teško reći jesu li te promjene trajne. Neki računalni modeli predviđaju da bi se još jedan jaki El Niño – prirodno zagrijavanje dijelova Tihog oceana koje mijenja vrijeme diljem svijeta – mogao dogoditi kasnije ove godine.