Crna smrt, jedna od najsmrtonosnijih pandemija u povijesti čovječanstva koja je izbrisala gotovo polovicu europskog stanovništva, možda je bila potaknuta kataklizmičkom erupcijom vulkana, otkriva nova studija.
Istraživači su proučavajući debla drveća, uzorke leda s Antarktike i Grenlanda te povijesne zapise složili mozaik koji objašnjava pozadinu ove velike tragedije, a svoja otkrića objavili su u časopisu Communications Earth & Environment. CNN.
Savršena oluja za pandemiju
Autori studije smatraju da se velika erupcija dogodila oko 1345. godine, otprilike dvije godine prije izbijanja pandemije. Iako lokacija vulkana nije poznata, pretpostavlja se da je bio u tropskom pojasu. Ogroman oblak vulkanskog pepela zatamnio je nebo nad Sredozemljem, blokirajući sunčevu svjetlost nekoliko godina. To je dovelo do pada temperatura i propadanja usjeva.
Suočeni s nestašicom, talijanski gradovi-države poput Venecije i Genove okrenuli su se hitnom uvozu žitarica iz crnomorske regije kako bi prehranili svoje stanovništvo. No, brodovi koji su prevozili žito nosili su i smrtonosnog slijepog putnika – bakteriju Yersinia pestis, uzročnika kuge. Uzročnik, koji potječe iz divljih populacija glodavaca u središnjoj Aziji, tako je stigao u Europu i izazvao pandemiju koja ju je opustošila.
Smrtonosni teret
– Bakterija kuge inficira štakorske buhe, koje traže svoje omiljene domaćine – štakore i druge glodavce. Nakon što ti domaćini umru od bolesti, buhe se okreću alternativnim sisavcima, uključujući ljude, objasnio je koautor studije Martin Bauch, povjesničar s Leibniz instituta za istočnoeuropsku povijest i kulturu.
– Štakorske buhe privlače skladišta žitarica i mogu mjesecima preživjeti na žitnoj prašini kao izvoru hrane, što im je omogućilo da izdrže dugo putovanje od Crnog mora do Italije – dodao je Bauch.
Nakon što su stizale u lučke gradove, žitarice su se stavljale u žitnice, a potom preraspodijeljivale u manja skladišta ili dalje trgovale.
Između 1347. i 1351. crna smrt ubila je najmanje 25 milijuna ljudi i ostavila duboke društvene i ekonomske posljedice diljem svijeta.
Tragovi u drveću i ledu
Iako se prije znalo da su brodovi i trgovina žitaricama igrali ključnu ulogu u širenju crne smrti, ova je studija prva koja sugerira da je vulkanska erupcija bila prva domina u lancu događaja koji su doveli do pandemije.
– Otkrio sam da se najizraženija glad u 13. i 14. stoljeću dogodila upravo u godinama neposredno prije Crne smrti – rekao je Bauch.
Zašto crna smrt dolazi baš 1347. i 1348. godine, barem u Italiji, ne možemo objasniti bez pozadine gladi izazvane klimom.
Bauch je surađivao s Ulfom Büntgenom, profesorom na Sveučilištu u Cambridgeu, koji proučava tri godine.
– Govorimo o nečemu što se dogodilo prije 800 godina – istaknuo je Büntgen. Godovi drveća nude klimatsku rekonstrukciju visoke rezolucije – širi godovi označavaju povoljne uvjete, a uži prstenovi loše uvjete, poput hladnoće.
Analiza je pokazala drastično pogoršanje klime upravo u godinama nakon pretpostavljene erupcije. Büntgen je također ispitao podatke iz ledenih jezgri, gdje su pronađeni šiljci sumpora, što je jasan pokazatelj vulkanske aktivnosti.
– Ovi dokazi potpuno su neovisni o drveću, a odnose se na vulkansku erupciju – rekao je.
Rješenje stare zagonetke
Vulkansko podrijetlo krize također bi pomoglo u objašnjenju jedne od najvećih zagonetki Crne smrti – zašto su neki dijelovi Europe izgubili do 60 posto stanovništva, dok su drugi ostali gotovo netaknuti.
– Primjerice, kuga se nije proširila u Rim ili Milano – rekao je Bauch.
Veliki su to gradovi, ali su bili okruženi područjima za proizvodnju žitarica, pa nisu morali tako hitno uvoziti kao Venecija i Genova.
Ova teorija podupire ideju da je crna smrt bila složen događaj, uvjetovan nizom prirodnih, društvenih i ekonomskih čimbenika.
– Mnoge su se stvari morale poklopiti, a da nije bilo samo jedne, onda ove pandemije ne bi bilo – kaže Bauch.